top of page
Search
Writer's pictureТимофей Милорадович

About Agatha Christie



SRB- Agata Kristi je najprodavanija spisateljica svih vremena.

CRN - Agata Kristi je pisac najprodavanijih knjiga svih vremena.

Agatha Christie is the best-selling novelist of all time.


Međutim, 1916. godine nije čak bila ni najbolji pisac u svojoj porodici.

Ali u 1916, ona nije bila čak ni najperspektivniji pisac u njenoj porodici.

But in 1916, she wasn’t even the most promising writer in her family.


Njena starija sestra Madž je već bila napisala par kratkih priča, dok Agata nije objavila ni jednu.

Njena starija sestra Medž je već bila napisala nekoliko kratkih priča, dok Agata nije objavila nijednu.

Her older sister Madge had already written several short stories, while Agatha hadn’t published any.


Kada je rekla da želi da piše misterije, Madž joj se smejala.

Tako da kada je Agata podijelila svoju želju da napiše misteriju, Medž joj se rugala.

So when Agatha shared her desire to write a mystery novel, Madge scoffed.


Kladila se da Agata neće moći da napiše vrhunsku misteriju - a pogotovo ne nešto što ona ne bi mogla da reši.

Ona se kladila da Agata neće moći da napiše ubjedljivu misteriju - i svakako ne nešto što ona neće moći da riješi.

She bet that Agatha wouldn’t be able to create a compelling mystery— and certainly not something she couldn't solve.


Danas, roman koji je nastao iz te opklade je jedan od skoro 100 misterija koje je Kristi napisala. Svaki od njih je zagonetka ingeniozno sastavljena od tragova, pogrešnog usmeravanja i ljudske drame.

Danas, roman koji je proizašao iz te opklade stoji uz skoro 100 drugih misterija koje je napisala Kristi, od kojih je svaki pametno konstruisana slagalica koja sadrži tragove, pogrešno usmjeravanje i ljudsku dramu.

Today, the novel that came of that bet stands alongside almost 100 other mysteries written by Christie, each one a cleverly constructed puzzle box of clues, misdirection, and human drama.


Hajde da istražimo kako je napisala te savršene zločine.

Dakle, hajde da istražimo kako je gradila ove savršene zločine.

So let's investigate how she crafted these perfect crimes.


Kristi je na mnogo načina konstruisala njene priče, ali najbitnija odluka je mesto radnje. Kristi je osmišljavala svoje priče na mnogo načina, ali jedna od najvažnijih odluka je bilo mjesto radnje. Christie designed her stories in many ways, but one of the most important decisions was the setting.


Od napuštenog ostrva do vagona zaglavljenog u snegu, ona je volela izolovana mesta.

Od udaljenog ostrva do vagona koji je zatrpan u snijegu, favorizovala je lokacije izolovane od društva.

From a remote island to a snow-stalled train car, she favored locations isolated from society.


Ograničavanjem obima priča, smanjila je broj osumnjičenih i stvorila napetost tako što je naterala likove da ostanu tu gde su - iako je ubica među njima.

Ograničavajući obim svojih priča, Kristi je ograničila moguće osumnjičene i izgradila napetost, prisiljavajući likove da ostanu na mestu - čak i sa ubicom među njima.

By restricting the scope of her stories, Christie limited possible suspects and built tension by forcing characters to stay put— even with a killer among them.


Ponekad bi dodatno naglasila dramu tako što bi za likove izabrala strance, koji ne znaju kome da veruju.

Ponekad je dodatno pojačavala dramu birajući za likove strance, koji su nesigurni kome mogu da vjeruju.

Sometimes she further heightened the drama by making the characters strangers, unsure who they can trust.


Dok su mesta radnje jeziva i čudna, njeni likovi su sušta suprotnost. Međutim, dok su njena mjesta radnje jeziva i neobična, likovi su sušta suprotnost. But while her settings are eerie and extraordinary, her characters are just the opposite.


Najveća kritika Kristinih romana je da su puna crno-belih likova.

Jedna od najvećih kritika njenih romana je da su puni dvodimenzionalnih ljudi.

One of the biggest criticisms of Christie’s novels is that they’re full of two-dimensional people.



Međutim, ona je s razlogom izbegavala složene likove.

Međutim, Kristi je izbjegavala kompleksne likove sa razlogom.

But Christie avoided complex characters for a reason.


Svodeći ih na par jednostavnih osobina, čitaocima je pružala lako previdljive osumnjičene.

Svodeći ljude na šačicu jednostavnih osobina, pružila je čitaocima predvidljive osumnjičene.

By reducing people to a handful of simple traits, she provided readers with predictable suspects.


Pa, obično su predvidljivi.

Pa, obično predvidljive.

Well, usually predictable.


Iskoristila je i očekivanja publike protiv njih. Kristi je takođe koristila i očekivanja publike protiv njih samih.

Christie also used the audience's expectations against them.

Međutim, ova se tipizacija likova ponekad oslanjala na nešto što savremeni čitaoci prepoznaju kao štetne stereotipe.

Međutim, ova tipizirana karakterizacija se ponekad oslanjala na ono što savremeni čitaoci znaju kao štetne stereotipe. However, this typecasting sometimes relied on what contemporary readers know to be harmful stereotypes.


Često je ismevala određena zanimanja i etničke grupe radi komičnih efekata, čime je ojačavala tadašnje predrasude.

Često je karikirala određena zanimanja i etničke grupe zarad komičkog efekta, jačajući predrasude svog vremena.

She frequently caricatured particular occupations and ethnic groups for comic effect, reinforcing the prejudices of her time.


To svakako nije deo njenog rada koji vredi kopirati, i srećom, mnogi savremeni autori misterija našli su bolje načine da koriste ovu tehniku.

Ovo svakako nije element njenog djela na koji se vrijedi ugledati, i srećom, mnogi savremeni pisci misterija su pronašli manje problematične načine da koriste ovu tehniku.

This is certainly not an element of Christie’s work worth emulating, and fortunately, many modern mystery writers have found less problematic ways to use this technique.


Čak i kad je grešila, Kristi se trudila da likovima dâ autentičnost.

Čak i kada je griješila, Kristi se trudila da napravi njene likove autentičnima. Even when she got it wrong, Christie worked to make her characters feel authentic.


Posmatrala je ljude oko sebe, i zapisivala detalje iz razgovora.

Ona je pažljivo posmatrala ljude oko sebe i stalno škrabala detalje prisluškivanih razgovora.

She closely observed the people around her, and constantly scribbled down details from overheard conversations.


Zatim bi preuredila detalje kako bi sastavila priču. Često bi tokom pisanja menjala identitet ubice.

Zatim bi preuređivala ove detalje kako bi sastavila svoje misterije, često mijenjajući identitet ubice tokom procesa.

She would then rearrange these details to piece her mysteries together, often switching who the murderer was as she worked.


Takav pristup stvara tajne i zbunjuje čak i najoštroumnije čitaoce.

Ovaj pristup je dezorijentisao čak i oštroumne čitaoce nejasnim informacijama.

This approach kept information murky and disoriented even the sharpest readers.


Međutim, postoji ravnoteža koju treba održati između genijalnosti i zbunjenosti. Međutim, postoji važan balans koji treba pogoditi između inteligencije i zbunjivanja. However, there’s an important balance to strike between being clever and being confusing.


Niko ne želi predvidljive misterije, ali ako je priča previše složena, čitaoci će odustati od čitanja.

Niko ne želi da čita predvidljivu misteriju, ali ako stvari postanu previše zamršene možete potpuno izgubiti svog čitaoca.

Nobody wants to read a predictable mystery, but if things get too convoluted you can lose your reader altogether.


Kristi je to pomirila upotrebom jednostavnog i pristupačnog jezika.

Kristi je ovo djelimično riješila time što je zadržala lak i pristupačan jezik.

Christie handled this in part by keeping her language simple and accessible.


Koristila je kratke rečenice i jasne, žustre razgovore kako bi čitaoci lakše pratili informacije.

Koristila je kratke rečenice i jasan, brz dijalog da bi pomogla čitaocima da prate informacije.

She used short sentences and clear, snappy dialogue to help readers follow information.


Takva jasnoća je značajna jer najbolje misterije održavaju pažnju pažljivo izloženim nizom tragova.

Ova vrsta jasnoće je neophodna jer najbolje misterije navode publiku na krivi put pažljivo postavljenom gomilom tragova. This kind of clarity is essential, because the best mysteries string their audience along with a carefully laid trail of clues.


Za Kristi, dobar trag je onaj koji će čitaoci pamtiti, ali koji neće potpuno razumeti.

Za Kristi, dobar trag je onaj koji će čitalac zapamtiti, ali obično neće u potpunosti razumjeti.

With Christie, a good clue is one the reader will remember, but usually, fail to completely understand.


Kao kad lik kaže da: “Danas sve ima odvratan ukus”, svega nekoliko minuta pre nego što umre, čitaoci će želeti da reše ko je otrovao njegovo piće.

Na primjer, kada lik kaže da: „Danas sve ima gadan ukus“, samo nekoliko minuta prije nego što umre, čitalac odmah pokušava da odredi ko mu je otrovao piće.

For example, when a character cries that “Everything tastes foul today,” just minutes before he dies, the reader races to determine who poisoned his beverage.



Međutim, verovatno neće u potpunosti razmišljati o ovom tragu.

Međutim, vjerovatno ne uspijeva da istinski razmotri ovaj trag.

But they’re likely failing to truly consider this clue.


Ako danas sve ima odvratan ukus, onda bi se mnogo pre tog pića otrovao.

Ako je tog dana sve bilo gadnog ukusa, onda bi bio otrovan mnogo prije tog pića.

If everything tasted foul that day, then he’d been poisoned long before that drink.


Tragovma je takođe namerno usmeravala čitaoce na pogrešan put.

Kristi je takođe namjerno koristila tragove da obmane njenu publiku.

Christie also used clues to intentionally mislead her audience.


Na primer, čitaoci će neki trag povezati sa jednim osumnjičenim, samo da bi saznali da je lažno optužen.

Na primjer, čitaoci bi možda prepoznali trag povezan sa jednim osumnjičenim, samo da bi saznali da mu je taj trag podmetnut.

For example, readers might recognize a clue associated with one suspect, only to learn that it was being used to frame them.


Ponekad bi pogrešne tragove ugradila u strukturu priče - kao kad se sazna da je pripovedač, koji govori o ubistvu, zapravo ubica.

Zatim, ugrađivala je pogrešno usmjeravanje direktno u strukturu priče - kao kada je pripovjedač koji prijavljuje ubicu zapravo ubica.

Other times, she built misdirection directly into the story’s structure— like when a narrator reporting the murder is revealed to be the killer.


Pored zločina i tragova, postoji još jedan sastojak u Kristinoj formuli: detektivi.

Osim zločina i tragova, postoji još jedan sastojak u njenoj formuli: detektiv. Outside crime and clues, there’s one more ingredient in Christie’s formula: the detective.


Kristi ih je stvorila mnogo, ali najdraži su Herkul Poaro i gđica Džejn Marpl.

Kristi je stvorila mnogo detektiva, ali najistrajniji su Herkul Poaro i gospođica Džejn Marpl.

Christie created many sleuths, but her most enduring are Hercule Poirot and Miss Jane Marple.


Ni sitna belgijska izbeglica, niti stariji amaterski detektiv nisu tradicionalni heroji.

Ni sitna belgijska izbjeglica, ni stariji detektiv amater nisu klasični heroji.

Neither this petit Belgian refugee nor this elderly amateur detective are traditional heroes.


Ali to što su autsajderi dovodi do toga da se osumnjičeni opuste i postanu neoprezni.

Ali njihov status autsajdera je upravo to što im pomaže da izmaknu pažnji i natjeraju osumnjičene da spuste gard.

But their outsider status is exactly what helps them slip past security and make suspects let their guard down.

Verovatno ste pogodili, Agata je pobedila u opkladi sa sestrom.

Kao što ste mogli pretpostaviti, Agata je dobila opkladu svoje sestre.

As you might have guessed, Agatha won her sister’s bet.


Ekscentrični detektivi, genijalni tragovi i uprošćeni osumnjičeni stvaraju obrazac koji ostavlja bezbrojne čitaoce bez reči.

Njeni ekscentrični detektivi, pametni tragovi i pojednostavljeni osumnjičeni tvore obrazac koji je zbunio bezbroj čitalaca.

Her eccentric detectives, clever clues, and simplified suspects form a blueprint that has stumped countless readers.


Sada kada znate njene strategije, jedina misterija je kakve priče možete vi pisati uz pomoć ovih tajni.

A sada kada ste otkrili njene strategije, jedina preostala misterija je koje priče možete ispričati s ovim tajnama.

And now that you've uncovered her strategies, the only mystery left is what stories you can tell with these secrets.

Comments


bottom of page