Tvorci crnogorskog jezika ga svrstavaju u južnoslovensku grupu jezika. Razlika između standardnih jezika i dijalekata koji se govore u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini vrlo je mala, skoro nepostojeća
Crnogorski jezik je naziv za zvanični i službeni jezik u Crnoj Gori koji je i međunarodno priznat. Ali zapravo, ovaj jezik predstavlja pokušaj normiranja još jednog jezika koji je standardan, a zasnovan na novoštokavskim dijalektima, koji su poznati i kao istočnohercegovački. Međunarodno priznanje je „zaradio“ u decembru 2017. godine, kada je dobio i svoj ISO kod. Do tada sam naziv „crnogorski jezik“ označavao je alternativnim imenom srpskog jezika koji se govori u Crnoj Gori, a bio je varijanta srpskog jezika, pa se može reći da se kroz istoriju i tradicionalno jezik koji se govori u Crnoj Gori zvao srpski.
Što se tiče stanovništva, u Crnoj Gori živi oko 620 hiljada stanovnika od kojih se 37% izjasnilo da im je crnogorski jezik maternji, dok 42% stanovnika zvanično govori srpskim jezikom. Crnogorski kao službeni jezik u Crnoj Gori je proglašen 2007. godine.
Pravopis crnogorskog jezika
2009. godine predstavljen je prvi pravopis crnogorskog jezika čiji su autori Perović, Vasiljeva i Silić, profesori univerziteta iz Srbije, Ukrajine i Hrvatske. Ovim pravopisom u crnogorsko pismo se uvode dva nova slova „ с́” i „з́” na ćirilici, odnosno „ś” i „ź” u latiničnoj formi- tako da sada crnogorski jezik ima 32 slova ukupno. Autori pravopisa su dali objašnjenje za uvođenje dva nova slova time da „crnogorska standardnojezička norma mora da sadrži sve produkte ijekavskog izgovora.“
Primer upotrebe ovih slova:
ś koje se izgovara kao meko „šj“- pa: śutra= šjutra, śever=šjever i slično.
ź koje se izgovara kao meko “žj” pa reči glase: iźutra= ižjutra, źenica= žjenica itd.
Neki profesori su predlagali i grafem „s“ (za ćirilicu) koji bi predstavljao meko slovo „z“ koje u izgovoru zvuči kao „dz“, ali to slovo još uvek nije uvedeno u službeni jezik. Ovaj pravopis, međutim, Savjet za opšte obrazovanje Ministarstva prosvjete crnogorske vlade nije još uvek odobrio.
Gramatika
Prvu „Gramatiku crnogorskog jezika“ na kojoj su radili hrvatski lingvisti, je usvojio Savjet 2010. godine. Glavni urednik „Gramatike“ je angažovao hrvatske lingviste jer je smatrao da u Crnoj Gori ne postoje kvalifikovani pojedinci koji bi upešno izvršili taj posao, niti onih koji se interesuju za crnogorsku gramatiku. Međutim, crnogorski lingvisti su oštro kritikovali ovaj pokušaj gramatike, jer su smatrali da su dva nova slova nepotrebna, a i da je u njoj upotebljeno previše arhaizama i neobrazloženih hrvatizma koji nemaju osnovu ni upotrebu u crnogorskom jeziku.
Poređenje sa srpskim jezikom
Crnogorski jezik se piše i govori ijekavicom, dok se u dijalektima u Srbiji uglavnom primenjuje ekavica. Pored slova đ,ć i sličnih nastali jotovanjem, u crnogorskom jeziku se javljaju i с́, ź i s koji su nastali jekavskim jotovanjem i deo su norme. U oba jezika se javlja četvoroakcentski sistem. Što se tiče fonema, treba razlikovati /ž/ i / ź/, a po grafemama kao i u srpsko jeziku, „nj, lj, dž i đ“ u latinici.
Takođe, kao i u srpskom jeziku ravnopravna su dva pisma: ćirilica i latinica, i u oba jezika važi pravilo „Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano“. Zbog zvanično dodat dva slova, azbuka i abeceda crnogorskog jezika sadrže 32 slova, dok u srpskom imamo po 30. Isto kao i u srpskom, postoji 5 samoglasnika, glasova- „a, e, i, o, u“ s tim što slovo „r“ može dobiti status šestog u zavisnosti od konteksta i mesta u reči. Što se tiče pravopisa, pisanja velikih i malih slova i slično, ova dva jezika su veoma slična. Glagolska vremena i načini koja se javljaju u srpskom jeziku, uključujući i pluskvamperfekat, futur II i potencijal, mogu se sresti i u crnogorskom jeziku.
Vokabular
Kao i u svakom jeziku, veliki broj stranih reči je ušao u upotrebu u crnogorskom jeziku, međutim treba razlikovati dve grupe takvih reči:
One koje su od davnina u crnogorskom jeziku pa ih stanovništvo ne smatra tuđicama na primer: košulja, čarapa, kralj, džemper itd i kao takve one su potpuno prilagođene fonološkom i morfološkom sistemu crnogorskog jezika pa se zovu i pozajmljenice
U drugu grupu spadaju reči za koje je očigledno da su stranog porekla, a imaju sinonim u tom jeziku smatraju se tuđicama. Takve reči su biznis, imidž, šoping i ostalo. A lingvisti preporučuju da u koliko postoji adekvatna reč u „domaćem“ jeziku treba nju upotrebljavati, dakle umesto „biznis“ treba reći posao, ili umesto „šoping“ kupovina.
Kao i u srpskom jeziku, vlastite imenice stranog porekla se transkribuju u duhu crnogorskog jezika pa je John- Džon, Budapest- Budimpešta i tako dalje.
Lingvistička razmatranja
Tvorci crnogorskog jezika ga svrstavaju u južnoslovensku grupu jezika. Razlika između standardnih jezika i dijalekata koji se govore u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini vrlo je mala, skoro nepostojeća. Najčešće korišćen i najrasprostranjeniji dijalekat koji se koristi u Crnoj Gori je zetsko-južnosandžački (dijalekat srpskog jezika) kojim se govori u Podgorici, Cetinju, Danilovgadu, Baru, Budvi, Ulcinju i dalje. Zagovornici ovog jezika favorizuju korišćenje latinice nad ćiriličnim pismom i preporučuju uvođenje još dva slova za dva glasa svojstvena nekim dijalektima u Crnoj Gori. Neki smatraju da je crnogorski pravi jezik, čemu ide u prilog međunarodno priznanje, dok drugi lingvisti smatraju da je crnogorski produkt društva i da je samo jedna varijacija srpskog jezika.
댓글