FUTUR PRVI
Futur prvi je glagolski oblik kojim se iskazuje buduće vrijeme. Gradi se od infinitiva glagola i prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti. Pomoćni glagol može doći i ispred i iza infinitiva. Kad se nađe iza infinitiva glagola na -ti, krajnje i iz infinitiva se gubi, a t se – i u izgovoru i u pismu – stapa sa ć iz nenaglašenoga oblika prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti, npr.:
jednina množina
1. čitaću 1. čitaćemo
2. čitaćeš 2. čitaćete
3. čitaće 3. čitaće
Kad se pomoćni glagol nađe ispred infinitiva glagola na -ti, taj nastavak ostaje nepromijenjen, npr.:
jednina množina
1. ću čitati 1. ćemo čitati
2. ćeš čitati 2. ćete čitati
3. će čitati 3. će čitati
Glagoli na -ći ostaju neizmijenjeni bez obzira na to đe se nalazi pomoćni glagol htjeti/šćeti – ispred ili iza njih, npr.:
jednina množina
1. reći ću/ću reći 1. reći ćemo/ćemo reći
2. reći ćeš/ćeš reći 2. reći ćete/ćete reći
3. reći će/će reći 3. reći će/će reći
Prezent pomoćnoga glagola htjeti/šćeti može se upotrebljavati i u naglašenome obliku. Takvu upotrebu nameće kontekst.
FUTUR DRUGI
Futur drugi je glagolski oblik kojim se iskazuje predbuduće vrijeme.
Gradi se od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog:
jednina množina
1. budem (pro)čitao 1. budemo (pro)čitali
2. budeš (pro)čitao 2. budete (pro)čitali
3. bude (pro)čitao 3. budu (pro)čitali
Futur drugi gradi se od svršenih i od nesvršenih glagola. Predbuduća radnja svršenih glagola najčešće se iskazuje prezentom, npr.: Javiću ti kad pročitam.
Opmerkingen