Crna Gora
Ministarstvo prosvjete i nauke
ADNAN ČIRGIĆ • IVO PRANJKOVIĆ • JOSIP SILIĆ
2010
Gramatika crnogorskog jezika u standardni crnogorski fonološki sistem uvodi dva „nova“ člana: ś i ź. Time se ističe da su se u crnogorskome standardnom jeziku, za razliku od ostala tri štokavska standardna jezika, realizovala 33 od 36 potencijalnih fonema štokavskoga jezičkog sistema. Ti „novi“ fonemi u crnogorskome jeziku nastali kao produkt jekavske jotacije (sje > śe, zje > źe).
Polupregradni ili sliveni (afrikati): č, ć, ʒ́, ǯ, c. Ti glasovi sastoje se od praskavoga (eksplozivnog) i frikativnoga (strujnog) elementa, pa se stoga i zovu
sliveni (č = t + š; ć = ť + ś; đ = ď + ź; dž = d + ž; c = t + s).
Konsonanti Ƒ, γ i Ʒ u crnogorskome jeziku, kao i u ostalim štokavskim standardnim jezicima, nijesu realizovani kao fonemi, ali njihovo postojanje u jezičkome sistemu pokazuju kontekstualno uslovljeni izgovori u primjerima poput: golf bi, starac bi, orah bi, u kojima se javljaju zvučni parnjaci nezvučnih glasova f, h i c: Ƒ (u izgovoru: gȍlƑ bi), ʒ (u izgovoru: stȁraʒ bi) i γ (u izgovoru: òraγ bi).
Tabela zvučnih i nezvučnih konsonantskih parnjaka u savremenome crnogorskom
standardnome jeziku izgleda ovako:
Zvučni b g d ʒ́ z ž ź ǯ - - -
Nezvučni p k t ć s š ś č f h c
Sonant r (u nekim slučajevima) može biti nosilac sloga, pa se naziva slogotvorno, samoglasničko ili vokalno r. Javlja se najčešće u jednosložnim riječima đe nema vokala, pa preuzima slogotvornu funkciju, npr.: krv, vrh, prst, krš, strv, rt i sl., ali i u dvosložnim i višesložnim riječima, npr.: strknuti, trčati, krčati, brčkati, trljati i sl. te na početku riječi ispred konsonanata i u riječima dobijenim od njih prefi ksacijom, npr.: rđati, zarđati, rgati, razrgati i sl.
U stručnim jezikoslovnim tekstovima vokalno r obilježava se kao, a sonanti j, lj i nj kao i̯ (=j), ĺ (=lj) i ń (=nj)
Svojstvo zvučnost – nezvučnost uslovljava dva pravila raspodjele fonema u konsonantskim grupama:
1. Ispred zvučnoga konsonanta može se realizovati samo zvučni konsonant,
npr.:
zdizati < sdizati
svadba < svatba
zbiti < sbiti
zgaziti < sgaziti
2. Ispred nezvučnoga konsonanta može se realizovati samo nezvučni konsonant, npr.:
slatko < sladko
vrapca < vrabca
istrčati < iztrčati
opstati < obstati
Napomena: U pismu se to pravilo ne primjenjuje kad su u pitanju konsonantske grupe ds, dš, dś i neke riječi i imena iz stranih jezika, npr.: podstaknuti,
podšišati, podśetiti, jurisdikcija, Musorgski i sl., o čemu će više biti riječi u
poglavlju o glasovnim promjenama.
Ispred palatalnih konsonanata konsonanti s i z realizuju se kao š i ž, npr.:
ščepati < sčepati
iščeznuti < isčeznuti < izčeznuti
raždžilitati < razdžilitati
iždžikljati < izdžikljati
mišlju < mislju
išćerati < isćerati
nošnja < nosnja
pažnja < paznja
grožđe < grozđe
ražđakoniti < razđakoniti
Konsonanti s i z ispred ĺ i ń nastalih jekavskom jotacijom realizuju se kao s
i z, npr.:
ozljeda < ozlijediti
sljedeći < slijediti
snjegovi < snijeg
Konsonanti s i z na kraju prefi ksalnoga morfema ispred ĺ i ń ostaju nepromijenjeni, npr.:
sljubiti
sljuštiti
izljepšati
izljubiti
iznjihati
raznježiti
Sonant n ispred konsonanta b realizuje se kao m. Ta glasovna realizacija
bilježi se u pismu samo u slučajevima kad se b nađe na početku sufi ksalnoga
morfema izvedenih riječi. Npr.:
stambeni < stanbeni
zelembać < zelenbać
U konsonantskoj skupini ne mogu se realizovati dva istovjetna konsonantska
fonema, npr.:
bežični < bežžični < bezžični
isisati < issisati < izsisati
bezvučni < bezzvučni
To pravilo ne primjenjuje se u pismu kad je u pitanju grupa jj u superlativu:
najjači, najjeftiniji, najjednostavniji i sl. te u nekim slučajevima u kojima
bi navedena realizacija izazvala poremećaj značenja riječi (o tome više u
odjeljku o gubljenju konsonanata).
Konsonanti d i t ne realizuju se u grupama s afrikatima č, ć, ʒ́, ǯ, c, npr.:
ostaci < ostatci
oče < otče
simidžija < simidǯija
čitaću < čitat ću
To se pravilo ne realizuje u pismu kad se konsonanti d i t nađu u riječima
na kraju prefi ksalnoga morfema u skupinama tč, tc, tć, dʒ́, dǯ (više o tome u
odjeljku o gubljenju konsonanata).
krajnje k u riječi junak različito se kontekstualno realizuje u zavisnosti od oblika i tvorbe riječi: junak – junače – junaci – junačina i sl.
U štokavskome sistemu, a samim tim i u crnogorskome jeziku, svi vokali mogu biti dugi i kratki. Vokali mogu mijenjati svoju dužinu (kvantitet) u različitim oblicima jedne iste riječi (npr. rȏg – rȍgovi, đe se isti vokal na istome mjestu u riječi različito izgovara u različitim njezinim oblicima – u konkretnome slučaju u nominativu jednine i nominativu množine).
VRSTE AKCENATA
U crnogorskome standardnom jeziku razlikuju se ovi akcenti:
kratkosilazni ȁ ȅ ȉ ȍ ȕ ȑ
dugosilazni â ê î ô û ȓ
kratkouzlazni à è ì ò ù
dugouzlazni á é í ó ú ŕ
U primjerima tipa kȍsa, grȁd, pȁs, kȕća, klȁčnica, đȁvo, vjȅtar, pȍtreba i sl. naglašeni slog nalazi se pod kratkosilaznim akcentom. U navedenim primjerima naglašen je prvi slog, pri čijem izgovoru njegova jačina i visina naglo opadaju.
U riječima pîvo, grâd, stôg, zâbrana, śên, lâmpa, ljût, klêtva i sl. takođe je naglašen prvi slog. Pri njihovu izgovoru zapaža se da je naglašeni slog dug, a da visina i jačina opadaju. Takav naglašeni slog nalazi se pod dugosilaznim akcentom.
U primjerima tipa śèkira, lèćeti, nèviđelica, òtac, śèđeti, dànas i sl. akcenat se takođe nalazi na prvom slogu. Taj naglašeni slog je kratak, a njegova visina pri izgovoru ne opada, nego raste, dok mu jačina opada. Takav akcenat naziva se kratkouzlazni.
U primjerima tipa rúka, gláva, národ, mláditi, vŕćeti, ráditi i sl. naglašeni (prvi) slog izgovara se dugo, a njegova visina raste, dok mu jačina ośetno opada. Takav akcenat naziva se dugouzlazni.
U navedenim primjerima svi akcenti nalaze se na prvome slogu. Međutim, to ne znači da je u crnogorskome standardnom jeziku samo prvi slog naglašen. Ovđe je prvi slog izabran samo radi lakše ilustracije i raspoznavanja akcenata, a u crnogorskome jeziku može biti akcentovan svaki slog, osim posljednjega sloga višesložnih riječi (liše rijetkih izuzetaka koji se tiču nekih tuđica, npr. koinê, rezimê). Kao što se iz navedenih primjera vidi, svaki od četiri akcenta u crnogorskome standardnom jeziku ima jasno diferencirana svojstva.
kraći oblici genitiva, dativa i akuzativa ličnih zamjenica i povratne zamjenice sebe;
kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola biti: sam, si, je / smo, ste, su;
oblici pomoćnoga glagola biti u aoristu: bih, bi, bi / bismo, biste, biše/bi;
kraći oblici prezenta pomoćnoga glagola htjeti/šćeti: ću, ćeš, će / ćemo, ćete,
će;
POTENCIJAL
Potencijal je složen i ličan glagolski oblik kojim se izriče želja, mogućnost ili namera da se izvrši neka radnja. On nema nikakvo vremensko značenje već označava neku neostvarenu radnju.
Primeri:
Moj brat bi voleo da trenira odbojku, ali je još mali za to. (želja)
Ja bih nacrtao najlepši crtež kad bih imao dobre bojice! (mogućnost)
Išli smo u prodavnicu samo da bismo malo prošetali. (namera)
Građenje potencijala
Potencijal se gradi se gradi od aorista pomoćnog glagola BITI (izuzetak je samo 3. lice množine) i radnog glagolskog prideva.
Aorist glagola BITI:
1. Ja bih 1. Mi bismo
2. Ti bi 2. Vi biste
3. On/Ona/Ono bi 3. Oni biše
Za gradnju 3. lica množine potencijala umesto aorista u 3. licu množine biše koristi se aorist 3. lice jednine BI.
Primer: Potencijal glagola VOLETI
Radni glagolski pridev u muškom rodu: VOLEO (VOLELI)
Potencijal se gradi od aorista pomoćnog glagola biti i radnog glagolskog prideva
VOLEO (VOLELI)
1. Ja bih voleo/ voleo bih 1. Mi bismo voleli / voleli bismo
2. Ti bi voleo / voleo bi 2. Vi biste voleli / voleli biste
3. On bi voleo / voleo bi 3. Oni bi voleli / voleli bi
Greške u pisanju i govoru ovog glagolskog oblika se najčešće javljaju kod upotrebe pomoćnog glagola BITI u 1. licu jednine (bih), 1 licu množine (bismo) i 2. licu množine (biste)
Pravilno: Nepravilno:
Ja bih išao tamo da smem. Ja bi išao tamo da smem
Kada biste došli kod nas? Kad bi došli kod nas?
Došli bismo sutra. Došli bi sutra
Bilo koji konsonant kad se nađe u kontaktu (u okviru jedne riječi) s konsonantom
koji mu je suprotan po zvučnosti prelazi u svoj parnjak. Npr.:
vrabac: vrabca > vrapca
ob-: občiniti > opčiniti
baba: babski > bapski
top: topdžija > tobdžija
burek: burekdžija > buregdžija
svat: svatba > svadba
pod-: podcijeniti > potcijeniti
raz-: razhodovati > rashodovati
iz-: iztrčati > istrčati
smeđ: smeđkast > smećkast
Jednačenje konsonanata po zvučnosti ne bilježi se u ovim slučajevima:
a. na granici nenaglašene i naglašene riječi, npr.:
kroz kuću, nad krovom, kod kuće, s bratom, pod prozor, niz polje,
uz pjesmu i sl.;
b. kad se zvučni konsonant d nađe ispred nezvučnih konsonanata s, š i ś, npr.:
predstavništvo, predstava, odstupanje, gradski, ljudski, odšetati,
predškolski, podšišati, predśednik, potpredśednik, podśeći i sl.;
c. kad se zvučni konsonant ʒ́ nađe ispred sufi ksalnog morfema -stv(o), kao u
riječi vođstvo;
d. u pojedinim slučajevima, koji ne podliježu gubljenju konsonanata (da bi
se izbjegle nejasnoće u značenju) – kad se zvučni konsonant d nađe ispred
nezvučnoga c, ne dolazi do jednačenja po zvučnosti, npr.:
jadac – jadca (a ne jaca ili jatca), mladac – mladca (a ne mlaca ili mlatca),
gladac – gladca (a ne glaca ili glatca) i sl.;
e. u složenim riječima, najčešće pozajmljenicama, kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti fi nalnoga konsonanta iz prvoga dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi, npr.:
adherentan, jurisdikcija, nokdaun, adhezija, postdiplomski, subpolarni,
predturski, podtekst i sl.;
f. u nekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni, npr.:
Habsburgovci, habsburški, Vašington, vašingtonski, hongkonški, Musorgski,
Rentgen (samo kad je u pitanju ime, ali ne i aparat rendgen), Midhat i sl.
Comments