Aleks je dobio novi bicikl i poziva Dana i Anu da se provozaju. Sofi radi u Istanbulu.
Dan: Hej, Aleks. Kako stvari?
Aleks: Super, super. Ti? šta namjeravaš?
Dan: Ja? Ništa posebno. Samo sjedim ovdje s kafom i laptopom.
Aleks: Ah. Radiš li na projektu koji nam je dao profesor? Analiza motivacije u...
Dan: Ne, čitam novine o tome. Politika ... svjetska ekonomija ...
Aleks: Ma dobro, fudbalski rezultati.
Dan: Tačno. “Međunarodni odnosi”, ali na fudbalskom terenu! U svakom slučaju, šta mogu učiniti?
Aleks: Pa, ja imam novi bicikl! Kupio mi ga je ujak – to je moj rođendanski poklon.
Dan: Vau! Jesi li mu rekao da kasni više od šest mjeseci?
Aleks: Ne, ne žalim se – poklon je poklon, i to je lijep bicikl. I meni je nabavio kacigu, a imam i neke cool biciklističke rukavice – čovjek u radnji mi ih je dao besplatno. Pa, zašto ne dođeš sa svojima, a mi ih možemo vozati?
Dan: Rukavice?
Aleks: Ha ha. Bicikli ... uzmite bicikle na vožnju. Vidi da li i Ana želi da povede svoj.
Dan: Ana je napolju sa svojom novom prijateljicom, Ejmi. Drži se. Mama zove. Ona je u Turskoj. Pusti me da razgovaram s njom i nazvat ću te kasnije.
Aleks: OK. Reci joj 'Bok' od mene.
Dan: Hoću. Zdravo, mama.
Sofi: Dušo! Zdravo!
Dan: Kako je u Istanbulu?
Sofi: Sviđa mi se.
Dan: Ali voliš gde god da odeš...
Sofi: Tačno! Ali ozbiljno, super je zabavno – svidjelo bi vam se... sve različite 'meze' za ručkom, oh boja, i donose vam puno, a vi birate koje želite – pogledaj, evo fotografije.
Dan: Oh, vau!
Sofi: I bila sam u Aja Sofiji – naravno, sa svojim imenom! Hm, palata Topkapi... To je ono što vidiš iza mene. Oh, i večeras idem na noćno krstarenje Bosforom. To je zaista neverovatan grad, moderan ali tradicionalan, pun kulture i boja i…
Dan: Pa odvedi me tamo. Ili nas vodi. I Ani bi se svidelo, zar ne?
Sofi: Bi, da, sigurna sam.
Dan: A jesi li već bila u turskom kupatilu?
Sofi: Da, hamam. Juče sam bila u jednom, svidelo mi se! Taksiji ovdje – voze malo drugačije. Malo su strašni! U svakom slučaju, ljubavi, moram da idem. Kako je Ana? Daj joj moju ljubav!
Dan: OK, mama, ćao. ..... Zdravo, opet sam ja. Reci mi o ovom svom biciklu, da li je nešto sličan mom?
Koristimo lične zamjenice (ja, ti, vi, on, ona, mi) da zamijenimo imena ili imenice kada je jasno na šta se odnose. Koristimo posesivne (moja, tvoja, njena) kada nije potrebno imenovati osobu kojoj stvar pripada.
Koristimo lične zamjenice kako bismo izbjegli ponavljanje imenica.
Mama zove. Ona je u Turskoj.
Kako je Ana? Daj joj moju ljubav.
Koristimo je zato što je subjekt, a nju zato što je objekt.
Veoma dobro. Evo liste ličnih zamjenica:
Ja - meni - moj - za mene
ti - tebi - tvoj - za tebe
on - njemu - njegovom - za njega
ona - njoj - njena stvar - za nju
to - njemu - svom - za to
mi - nama - naše - za nas
oni - njima - njihovo - za njih
Koristimo zamjenice kako bismo izbjegli ponavljanje kada je očigledno o čemu govorimo.
Je li ovo tvoj bicikl? > Ne, ovaj nije moj. (moj bicikl)
Te crvene rukavice su tvoje; plave su njene. (njene rukavice)
Mogu li koristiti dvije zamjenice zajedno?
Da, na primjer:
Čovjek u radnji mi ih je dao besplatno.
Volim muziku > I ja volim / I ja.
Ko je to? > Ja. / Ja sam. / To je ja.
Ponekad koristimo njih umjesto njega ili nje i njihove umjesto njegovih ili njenih.
Kada upoznate svog novog učitelja, oni će vam dati knjige.
Ako me neko pita gdje sam, reci da sam ove sedmice u Istanbulu.
Neko je ostavio rukavice u učionici.
Pa "ih" koristimo umjesto "njih", posebno kada govorimo.
Ponekad ih koristimo za pojedinačne imenice koje se odnose na grupe ljudi.
Šta je sa ih životinjama?
Obično koristimo ga/oni za životinje, ali kada ljudi pričaju o svojim kućnim ljubimcima, oni koriste njega ili ona.
Pas mora da je žedan. Daj mu vode.
Da, neko misli da su životinje kao i ljudi, zar ne?
Koristimo vas da mislimo na ljude općenito.
Sa vrha te planine ti vidi se more. (ti = ljudi općenito)
Comments