Svi još spavaju a mi idemo na najbolje priganice u Pivu!
Prepunog stomaka idemo na krstarenje Komarnicom, odnosno Pivskim jezerom ali njegovim dijelom koji je nekad bio rijeka Komarnica.
Taj dio jezera nismo obilazili a na fotografijama izgleda predobro.
Danas je lijep dan za tako nešto.
Prije par sekundi smo bili gore, pa smo se spustili do mosta i sada putićem idemo do naše barke, našeg taxi-ja.
Ivana je u jaknu a ja ulazim u vodu!
Budi kušač vode!
Evo kaže nam vozač Rajko da su ovuda nekad ribari silazili da pecaju, odnosno još niže kad je ovo bila rijeka.
Moj imenjak Ivan je ovuda bio skoro kajakom:
Morate doći kajakom na ovu turu, potpuno je drugačiji doživljaj!
Idući put dolazimo kajacima definitivno!
Naša je preporuka uvijek da krstarite Pivskim jezerom a ono što mi definitivno planiramo je da se vratimo na ovu turu kajacima,
i da idemo do kraja jezera, do rijeke Komarnice jer je ovo bio manji dio kanjona.
Prelijep dio ali ima još kanjona i tamo je možda još ljepše.
Da ponovim, išli smo dijelom Pivskog jezera koji je nekad bio rijeka Komarnica...i koji je možda najljepši dio jezera?
Da!
Ja sa ove ture odlazim malo tužna i slomljenog srca zato što sam vidjela mladog jarca koji je sam na obali.
Vozač barke nam je rekao da su nekoliko puta pokušavali da ga namame i da ga dovedu..
On je od prošle jeseni tamo, malo je porastao i prezimio je prošlu zimu a izgleda da su ga otjerali ili psi ili vukovi, ne znamo.
U svakom slučaju on je sam...ima malo drveća da brsti ali ja se iskreno nadam da će ga mještani prije zime dovesti u grad.
Nisam siguran koliko mu je dobro u gradu ali svakako je sam ovdje, to nije dobro psihički po njega :)
Poslije lijene i lijepe ture krstarenja jezerom, odnosno kanjonom Komarnice, mi idemo ka Stabanskim jezerima.
Odlučili smo da se malo pokrenemo i da potrošimo kalorije koje smo unijeli kroz priganice i da zaslužimo ručak.
Evo nas na raskrsnici Stabna a mi idemo put Malog i Velikog Stabanskog jezera:
Treba nam nekih 1:15h do 2h, uglavnom idemo kolima još dok ima asfalta.
Ovo je crkva pored koje možete ostaviti automobil - svi automobili su stranci sem naša tako da...morate češće dolaziti ovamo!
Mada i mi smo prvi put ovdje :)
Imamo 4km do Malog i 5km do Velikog Stabanskog jezera.
Krenuli smo u 3 popodne i to je pravo vrijeme.
Markacije su svuda i baš ste lagani.
Poslije pola sata penjanja kroz neozbiljnu šumu, imamo još toliko kroz ozbiljnu šumu.
Bukova šuma, pogledajte je.
Ima dosta šume i hlada ali je konstantan uspon.
Tako da iako važi za jednu od lakših tura, za nekoga ko je van kondicije kao što sam ja, ovo je malo teže.
Budite spremni na penjanje.
Pogledajte koliko drvo je palo pa je izrezano da bi put bio prohodan.
Izlazimo iz šume i ulazimo kod ostataka starog katuna Jezera.
Evo i stare kolibe.
Sve što sad treba je da se popnemo i uzmemo Simbu u ruke...i to je to.
I naša prva stanica je Malo Stabansko jezero na 1194 metra nadmorske visine.
Vidimo na table i da je najveća dubina jezera 4,5 metra.
Planine Bioč, Volujak i Maglič su prostori gdje je zabilježen najveći broj endemičnih vrsta u opštini Plužine.
Od ukupno 274 zaštićene vrste na teritoriji Crne Gore, 68 biljnih vrsta nalazi se na ovoj teritoriji.
Uz Malo Stabansko jezero, staza vodi gore, preko šume do Velikog Stanbaskog jezera.
I poslije pola sata hoda, Veliko Stabansko jezero!
Interesantno je da se zimi Veliko jezero preliva u Malo.
Sa desne strane, na nešto više od 1 km i 35 minuta hoda se nalazi izvor Zemunica, a pazite ova 2 vrha ovdje:
preko 2000 metara nadmorske visine ali vam treba skoro 3 i po sata za Trzivku i nekih 8,2 km.
Nama je do ovamo trebalo tačno 1:45h, onoliko koliko je i pisalo na tabli dolje.
Toliko smo se oznojili, da se moramo malo i rashladiti.
Temperatura vode je ista kao i izvan vode i baš prija.
Ivan će vam pokazati ptičiju perspektivu oba jezera.
Imate ovdje lijepo piknik mjesto, samo kao što piše na tabli - ne ostavljajte smeće!
Veliko Stabansko jezero se nalazi na 1319 metara nadmorske visine.
Dužina jezera je 305 metara a najveća dubina je 10 metara.
Zbog smaragdno zelene vode, čija se ljetnja temperatura kreće od 16 do 20 stepeni, po mojoj procjeni 16 stepeni,
Veliko Stabansko jezero nosi titulu jednog od najprovidnijeg planinskog jezera Crne Gore.
Zimi je najčešće zaleđeno.
Jezero je okruženo gustom bukovom šumom, pa su česti stanovnici ovih područja zečevi, lisice,vjeverice, srne,divokoze, medvjedi i vukovi.
Ne uznemiravajte životinje, one se plaše i bježe od ljudi.
Kako nam je prijalo, prelijepa tura!
Baš smo je dugo odugovlačili i milo mi je što smo je sad odradili.
Tako je, neka drugačija Piva.
A sjutra...
A sjutra...
Vi znate da nama ne treba razlog da dođemo u Pivu, je l tako?
Stalno smo ovdje, ali sad imamo jedan razlog i to dobar razlog.
Imamo razlog da hvatamo čist talas - u pitanju je inicijativa koju je pokrenula Coca Cola i u kojoj prvi put učestvuje sjever Crne Gore.
Park prirode Piva i Opština Plužine su dio ovog projekta a radi se o recikliranju otpada.
Ugostiteljski objekti, kao što je na primjer etno selo Izlazak, vidite iza nas zastavicu i kante, ali i drugi ugostiteljski objekti
koji su prijatelji ovog projekta, imaju ove kante za pravilno odlaganje otpada.
Svaka od njih ima natpis gdje se odlaže plastika a gdje staklo i onda se takav otpad reciklira.
Odlično je i to što se ova kampanja organizuje u doba turističke sezone kada se ljudi najviše kreću i proizvode najviše otpada.
I nama je drago što smo dio te inicijative, hvala na pozivu!
Spremna? Uvijek.
Spremi smo, ovo je naše drugo rafting iskustvo, mada je sad voda malo veća nego prošli put jer je ovaj avgust bio kišovitiji,
što je fantastično,
i evo nas kod "Suze Evrope" (rijeka Tara)
Ovo je naš drug Zoran, Zoki reci nam nešto o današnjoj turi.
Tura će trajati nekih 2:30h i biće vam dobra avantura.
Veslaj!
Ovaj brzak ispred nas se zove Borovi i jako je opasan u maju, previše je extreman.
Kad je veliki vodostaj rijeke, ulazimo ovdje, jer je iza previše extremno.
Znači kraće traje tura? Tako je.
Svake godine čistimo rijeku Taru na kraju septembra, a prije 25 godina smo izvadili 180 kamionskih guma iz rijeke ali sad toga više nema.
Nekada je transport drva i balvana vršen rijekom Tarom.
Ovdje je bila takozvana Ustava za te balvane.
Bila su ogromna drvena vrata na sredini i oni su puštali na primjer onaj jedan veliki kamion drva koji je danas prošao pored nas.
Ovdje je bio pješački most koji je spajao bosansko i crnogorsko selo.
1973 godine je zabilježen najveći vodostaj na rijeci Tari, a ovo je ostatak tog mosta.
Već krajem 1973 godine su došli putevi do tih mjesta gdje se vršila sječa stabala i više nije bilo potrebe za transportom rijekom Tarom.
Ljudi koji su to radili su se zvali triftari i to je bio jako plaćen i jako opasan posao.
Dosta brzaka danas nosi ime po ljudima koji su tu stradali i ako se danas nešto desi mi odmah znamo po imenu brzaka gdje se to desilo.
Ovdje nam je pauza, pa se možda malo i okupamo.
Poslije kratke pauze, idemo dalje!
Tu smo pred kraj ture, ispred nas je most koji spaja Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.
Zoran kaže da je za većinu vožnje zaslužna Ivana!
Na kraju smo ture gdje se rijeka Tara sastaje sa rijekom Pivom i prave rijeku Drinu.
Sad ulazimo u rijeku Pivu a tamo je rijeka Drina i Bosna i Hercegovina.
Rijeka Piva je svega 6 stepeni Celzijusa, osjeća se koliko je hladnija.
U našim mokrim odijelima završavamo 2 dana u Pivi, Ivana, utisci?
Piva kao Piva, uvijek nas dočeka raširenih ruku i uživamo u svakom trenu boravka u Pivi.
Uvijek ćemo se vraćati ovom kraju i stvarno smo uhvatili i mirne vode, i brze vode i načistije talase.
Comments