I. PISMA
1. U savremenoj upotrebi u Crnoj Gori ravnopravna su dva pisma: latinica i ćirilica.
2. I latinica i ćirilica su slovna pisma. Sastoje se od 32 slova (grafema).
U ćirilici je dosljedno sprovedeno načelo da svaki fonem ima poseban grafem za obilježavanje.
Prema tome, ćirilica se sastoji od 32 monografa (jednoslova).
Latinica ima 29 monografa (jednoslova) i 3 digrafa (dvoslova). Digrafi su: dž, lj i nj.
3. Slova standardne crnogorske abecede (latinice) i azbuke (ćirilice), poređana ustaljenim nizom,
izgledaju ovako:
LATINICA
A a B b C c Č č Ć ć D d Dž dž Đ đ E e F f G g H h I i J j K k L l
Lj lj M m N n Nj nj O o P p R r S s Š š Ś ś T t U u V v
Z z Ž ž Ź ź
ЋИРИЛИЦА
А а Б б В в Г г Д д Ђ ђ Е е Ж ж З з З´ з´ И и Ј ј К к
Л л Љ љ М м Н н Њ њ О о П п Р р С с Ć ć Т т Ћ ћ У у Ф ф
Х х Ц ц Ч ч Џ џ Ш ш
3. a. Ovom popisu slova (grafema) dodaje se i slovo (grafem) З з ( u latinici) i S s (u ćirilici).
4. Glasovi a, e, i, o, u su samoglasnici (vokali), a svi ostali glasovi su suglasnici (konsonanti), s tim što glas r može biti i samoglasnik i suglasnik u zavisnosti od položaja u riječi.
U funkciji samoglasnika r se nalazi: 1. u inicijalnom položaju nekih riječi ispred suglasnika, npr.: rđa, rzati, rz, rt; 2. u medijalnom položaju u riječi između suglasnika, npr.: prst, krst, smrtan, srp, srpski; 3. ispred vokala o koji je nastao od l, npr.: groce, utro, umro, zatro; 4. iza samoglasnika na početku drugoga dijela složenice ako iza njega slijedi suglasnik, npr.: porvati se, zarzati, zarđati. I
vokalno i konsonantsko r obilježava se istim slovom (grafemom). Kao glas se obilježava ovako: ṛ.
5. Suglasnik ź je uveden u crnogorski standard kako se ne bi narušio glasovni sistem crnogorskoga jezika, čiji je on prepoznatljiv i markantan dio. Stoga se on mora naći i u Pravopisu crnogorskoga jezika. O kodifikaciji fonema i grafema ź nije odlučila frekventnost njegove upotrebe, već činjenica da se radi o opštem i uobičajenom (samostalnom) glasu u crnogorskome jeziku.
Iako je broj leksema u kojima se javlja fonem ź ograničen, istraživanja su pokazala da je areal njegovoga prostiranja i upotrebe u Crnoj Gori identičan s arealom na kojem se javlja suglasnik ś, što znači da je opšteprisutan na cijelome crnogorskom jezičkom terenu. Fonem ź je vrlo čest u crnogorskoj toponomastici, pa je i to jedan od razloga da se prihvati kao dio standarda.
6. Suglasnik ś je, i pored činjenice da je u posljednjih 150 godina zvanična ortografska i ortoepska norma zabranjivala njegovu upotrebu, i dalje ostao opšteprisutno markantno crnogorsko jezičko obilježje, pa takva njegova upotreba obavezuje na uvođenje ovoga fonema i grafema u crnogorski standardni jezik.
7. Pošto je suglasnik з (afrikata dz) u crnogorskim govorima tokom XX vijeka alternirao sa z u gotovo svim leksemima u kojima se javljao, nema razloga da se uvrštava u standardnu crnogorsku azbuku i abecedu (kao fonem morao bi alternirazi sa c). Većina riječi u kojima je ovaj glas bio prisutan, poput: biзa, biзin, bronзin, зinзula, зanovijet, зipa, obзovina, зera, Boroзan, Burзan(ović) i sl., danas ima suglasnik z. Npr.: biza, bizin, bronzin, Burzanović, Zano, zera i sl.
8. Veliki latinički dvoslovi dž (џ), lj (љ) i nj (њ) upotrebljavaju se na dva načina. Ako je cijela riječ u kojoj se neki od ovih dvoslova javlja napisana velikim slovom, onda se i pomenuti dvoslovi upotrebljavaju s velikim oblikom oba dijela, npr.: DŽEM, LJETO, NJEDRA. U svim ostalim slučajevima (koji zahtijevaju upotrebu velikoga slova) samo se prvi dio ovih digrafa piše velikim slovom, npr.: Ljeto je na pomol; "Dokazano je da ti stihovi nijesu Njegošev";. "Džan ulica je jedna od rijetkih u Podgorici kojoj nije promijenjeno ime.
II. VELIKA I MALA POČETNA SLOVA
9. Velikim početnim slovom pišu se jednočlana i višečlana lična imena, prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni dio imena:
Marko, Vojislav, Balša, Stefan, Pavle, Ivo, Marija, Milica, Aleksandra, Jovićević, Petrović, Kusovac, Kustudić, Brajović, Mijušković, Lekić, Pulević, Osmanagić, Maśa, Mika, Zeko, Medo, Petar Prvi, Vladimir Dukljanski, Petar Cetinjski, Ričard Lavlje Srce, Plinije Mlađi i sl.
Napomena: Odredbeni djelovi uz strana prezimena pišu se velikim početnim slovom ukoliko se ime izostavlja, npr.:
Ferdinand de Sosir ali De Sosir, Leonardo da Vinči ali Da Vinči, Šarl de Gol ali De Gol.
10. Ako zajedničke imenice stoje u službi vlastitoga imena, pišu se velikim početnim slovom:
Ne, Vladiko, ako Boga znadeš!
Godine 1918. Kralj je zbačen s prijestola.
11. Ako je vlastito ime u funkciji kojom se ne označava ime određene ličnosti, onda se ono piše malim početnim slovom:
ford (automobil) : Ford (vlastito ime); rendgen (uređaj) : Rentgen (vlastito ime); kulon (jedinica mjere): Kulon (vlastito ime), arapin (vrsta konja) : Arapin (etnik) i sl.
12. Velikim početnim slovom piše se prva riječ u rečenici:
Položio sam vozački ispit!
Sljedeće neđelje putujemo u Ameriku.
Dođite nam opet.
13. Imena božanstava, svetaca, mitoloških bića i sl. pišu se velikim početnim slovom, bilo kad je riječ o monoteističkim bilo o politeističkim božanstvima:
Zevs, Mars, Perun, Vesna, Afrodita, Palada, Jehova, Alah, Isus, Muhamed, Isus Hrist, Buda, Lucifer, Duh Sveti, Sveti Petar Cetinjski, Sveta Trojica, Gospa Marija, Blažena Ozana, Minotaur, Pegaz, Herkul i sl.
Ako se imenica bog upotrebljava kao zajednička, piše se malim početnim slovom. Samim tim, ona se u množini uvijek piše malim početnim slovom. Npr.:
Oni su poštovali boga Zevsa.
Grčki bogovi stanovali su na Olimpu.
Monoteisti vjeruju u jednoga boga.
Slavili su boga Sunca.
Kad se imenicom bog ukazuje na jednoga određenog boga, onda se ona piše velikim početnim slovom:
Hrist se tada obrati Bogu.
Papa je izaslanik Boga.
U islamskom svijetu nema likovnih predstava Boga.
14. Zajedničke imenice kojima se označava zanimanje ili titula pišu se malim početnim slovom, osim u slučaju koji je opisan u tački 10. Npr.:
kralj Nikola, vladika Danilo, Omer-paša Latas, Mahmut-paša Bušatlija, serdar Škrnjo Kusovac, pop Milo i sl.
15. Velikim početnim slovom pišu se i vlastita imena životinja, građevinskih objekata i sl. Npr.:
Šarac, Jabučilo, Lesi, Džeki, Ćetalj, Zekna, Šarulja, Mrkulja, Sivonja, Bijelka; Kraljičin most, Vezirov most, Latinska ćuprija, Hadžijin most, Banja, Lijepa Kata, Sahat-kula, Crkva Svetoga Đorđa, Džamija Osmanagića i sl.
Ako se pak tim nazivima može označiti bilo koja životinja ili bilo koje zdanje, onda oni prestaju biti vlastita imena, pa se samim tim pišu malim početnim slovom. Npr.:
Oni su namjeravali da podignu sahat-kulu, ali ih je rat spriječio.
Ljepši je šarov od mrkova (kad se misli na bilo koju životinju šarene odnosno mrke boje).
16. Imena životinjskih i biljnih vrsta u crnogorskome jeziku pišu se malim početnim slovom, npr.:
mačka, pas, konj, krava, koza, ruža, lipa, dub, cer, jorgovan i sl.
Međutim, ukoliko se te vrste imenuju latinskim nazivima, prva riječ toga naziva piše se velikim početnim slovom. Npr.:
Tilia sp. (lipa), Galium aparine (prilipača), Abies alba (jela), Asplenium ruta muraria (kamenjača), Pinus nigra (crni bor), Felis leo (lav), Vicia montenegrina, Verbascum durmitoreum, Centaurea nicolai, Viola nicolai i sl.
17. Velikim početnim slovom pišu se i imena:
a. naroda i njihovih pripadnika:
Crnogorac, Crnogorka, Crnogorci, Srbin, Srpkinja, Hrvati, Hrvatica, Bošnjak, Bošnjaci, Njemci, Talijani, Amerikanci, Turci, Kinezi, Mađari, Albanci, Makedonci, Makedonka itd.
b. država, pokrajina, gradova, sela, zaselaka:
Crna Gora, Rusija, Bosna i Hercegovina, Sjedinjene Američke Države, Srbija, Hrvatska, Japan, Dalmacija, Boka, Sandžak, Vojvodina, Cetinje, Bijelo Polje, Podgorica, Kotor, Nikšić, Medun, Žabljak, Bjelice, Donji Kuči, Lijeva Rijeka, Orja Luka, Donje Polje, Pod Ostrog, Zagarač, Śenica, Zaljut itd.
Kao što se iz primjera vidi, ova imena pišu se velikim početnim slovom svake riječi iz njihovoga naziva, osim veznika i prijedloga, koji se pišu malim početnim slovom u svim slučajevima osim kad se nađu na počeku naziva.
c. stanovnika kontinenata, država, pokrajina, gradova, sela, ostrva:
Evropljani, Australijanci, Crnogorci, Rusi, Japanci, Bokelji, Dalmatinci, Cetinjani, Kotorani, Podgoričani, Bjelopoljci, Kuči, Zagarčani, Crmničani i sl.
18. Prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena pišu se dvojako:
a. ako su izvedeni dodavanjem nastavaka -ov/-ev i -in, pišu se velikim početnim slovom:
Ivanov, Petrov, Brankov, Lukin, Vjerin, Vesnin, Matijin, Perovićev, Rešetarov, Crnogorčev, Zadraninov, Srbinov, Turčinov i sl.
b. ako su izvedeni dodavanjem nastavka -ski, pišu se malim početnim slovom (osim ako nijesu prva riječ u sastavu vlastitog imena ili imena institucije):
crnogorski, srpski, američki, kineski, crmnički, śenički, cetinjski, vukovski, njegoševski i sl.
19. Velikim početnim slovom samo prve riječi u višečlanom nazivu (ukoliko ostale same po sebi ne zahtijevaju veliko slovo) pišu se:
a. imena planina, brda, kanjona, dolina, nacionalnih parkova, jezera, mora, rijeka, ostrva, šuma:
Šar planina, Paštrovačka gora, Pivski kanjon, Đerdapska klisura, Biogradska gora, Kakaricka gora, Śenički do, Paśi potok, Velja Śerina, Zgrade Śagovića, Skadarsko jezero, Jadransko more, Sredozemno more, Crno jezero, Kečina jama, Panonska nizija, Nacionalni park „Lovćen“, Apeninsko poluostrvo, Morača, Zeta, Cijevna, Tološka šuma, Ćemovsko polje itd.
b. opšteprihvaćena simbolična imena za određene geografske pojmove:
Bliski istok, Divlji zapad, Stari kontinent.
c. imena institucija, društava, saveza, političkih stranaka, crkava i vjerskih zajednica, posebnih škola u nauci i umjetnosti:
Matica crnogorska, Ministarstvo kulture Crne Gore, Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet Univerziteta Crne Gore, Privredni sud u Podgorici, Osnovni sud u Nikšiću, Matica hrvatska, Liberalni savez Crne Gore, Crnogorska pravoslavna crkva, Islamska zajednica, Katolička crkva, Red sestara maloga Isusa, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje „Vojislav P. Nikčević“, Crnogorski PEN centar, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Praški lingvistički kružok, Aleksandrijska škola itd.
Ako se umjesto punoga naziva koristi samo jedan njegov dio, taj se dio piše velikim početnim slovom, jer zamjenjuje puni naziv (bez obzira na to što se on u punom nazivu piše malim početnim slovom):
Moram poći u Akademiju - (kad se zna o kojoj akademiji je riječ).
I on je član Instituta - (misli se na jedan određeni institut) i sl.
d. imena magistrala, graničnih prijelaza, autoputeva:
Magistrala Beograd – Bar, Jadranska magistrala, Granični prijelaz Božaj, Granični prijelaz Šćepan Polje, Autoput Beograd – Zagreb itd.
e. imena gradskih četvrti, ulica, bulevara i ostalih djelova naseljenih mjesta:
Stari aerodrom, Zabjelo, Blok VI, Preko Morače, Stara varoš, Drpe Mandića, Bulevar kralja Nikole, Ulica slobode, Hercegovačka ulica, Bulevar Save Kovačevića, Grudska mahala i sl.
Imenice ulica, bulevar i sl. kad se nađu na početku naziva uvijek se pišu velikim početnim slovom, npr. Ulica bratstva i jedinstva, Ulica moskovska, Bulevar Lenjina. U svim ostalim slučajevima pišu se malim početnim slovom.
f. nazivi umjetničkih djela, knjiga, udžbenika, novina, časopisa, filmova, radio-televizijskih emisija, pjesama, zakona, molitava, deklaracija, kongresa, konferencija, sporazuma i sl.:
Bijeli anđeo, Gorski vijenac, Luča mikrokozma, Pobune uma, Lelejska gora, Stari zavjet, Na Drini ćuprija, Pravopis crnogorskoga jezika, Lingua Montenegrina, Matica, Almanah, Kad jaganjci utihnu, Art magazin, Veče na školju, Noć skuplja vijeka, Deklaracija Crnogorskog PEN centra o ustavnom položaju crnogorskoga jezika, Očenaš, Berlinski kongres, Versajski mir, Bečki književni dogovor, Dejtonski sporazum itd.
g. imena međunarodnih, državnih i vjerskih praznika:
Nova godina, Praznik rada, Prvi maj, Dan nezavisnosti, Međunarodni dan borbe protiv side, Dan državnosti, Dan Republike, Božić, Uskrs, Bajram, Kurban-bajram, Veliki petak, Trojčindan, Ilindan, Badnje veče i sl.
Pridjevi izvedeni od ovih naziva pišu se uvijek malim početnim slovom:
novogodišnji, božićni, prvomajski, uskršnji, bajramski, ilinski, petrovdanski, miholjski i sl.
h. imena katedri na fakultetima, posebnih odsjeka i nastavnih predmeta:
Katedra za crnogorski jezik, Odsjek za hrvatski jezik i književnost, Istorija crnogorskoga jezika, Likovno vaspitanje, Sociologija kulture, Srpska književnost, Književnost prosvjetiteljstva i sl.
i. nazivi istorijskih događaja:
Bitka na Carevom Lazu, Kosovski boj, Prvi svjetski rat, Prvi krstaški rat, Bitka na Fundini, Drugi balkanski rat, Bitka za Pljevlja, Vučedolska bitka, Prvi srpski ustanak, Francuska revolucija, Oktobarska revolucija i sl.
20. Nazivi književnih i umjetničkih pokreta, perioda u razvoju književnosti, razdoblja u razvoju društva pišu se malim početnim slovom:
humanizam i renesansa, barok, klasicizam, prosvjetiteljstvo, romantizam, pokret socijalne literature, moderna, reformacija, protivreformacija, srednji vijek, kameno doba, paleolit, novi vijek, četrnaesti vijek, dvadeseto stoljeće i
sl.
21. Nazivi pripadnika pojedinih pravaca, pokreta i učenja uvijek se pišu malim početnim slovom bez obzira na osnovu iz koje su izvedeni:
vukovci, ilirci, partizani, komunisti, četnici, mladogramatičari, strukturalisti, marksisti, socijalisti itd.
22. Prva riječ u upravnom govoru (poslije dvotačke i navodnika) piše se velikim početnim slovom:
Vladika Danilo otpišuje:
„Od vladike i svijeh glavarah
Selim-paši otpozdrav na pismo“.
Kada viđeh vitešku nevolju,
zabolje me srce, progovorih:
„Što, pogani, od ljudi činite?
Što junački ljude ne smaknete?“
23. Ako je upravni govor prekinut umetnutom rečenicom, pa se zatim nastavlja, prva riječ u nastavku piše se malim početnim slovom (osim ako ona sama po sebi ne zahtijeva upotrebu velikoga slova):
„Nećemo posustati“, rekoše oni, „makar svi izginuli do posljednjega.“
„Ja te tvoje ideje“ – ljutnu se Avram – „prosto zamišljam kao harem starih žena, koje odavno ne mogu poslužiti ničemu.“
24. U pisanoj komunikaciji, iza naslova kome se obraća obično se stavlja zarez ili uzvičnik. Ako se pismo ne nastavlja u istom redu, iza toga zareza ili uzvičnika prva riječ se piše velikim početnim slovom:
Poštovani,
Obraćam Vam se radi...
Poštovani!
Primio sam Vaše pismo...
Ako se obraćanje nastavlja u istom redu, onda se prva riječ iza zareza piše malim početnim slovom:
Poštovani, obraćam Vam se...
25. Imenice zemlja, mjesec, sunce pišu se na dva načina:
a. Kad označavaju vasionska tijela, pišu se velikim početnim slovom:
Ona je uvijek pratila Mjesečeve mijene.
Koliko ima planeta u Sunčevom sistemu?
Dugo je trebalo da čovječanstvo sazna da se Zemlja okreće oko sopstvene ose.
b. U svim drugim značenjima, pišu se malim početnim slovom:
Prevarilo ih je decembarsko zubato sunce.
Kad smo ih viđeli, sunce nas je ogrijalo.
On ne gleda ni sunca ni mjeseca.
Nijesmo se gledali dva mjeseca.
To je ničija zemlja.
26. Imena vjerskih pripadnika pišu se malim početnim slovom:
hrišćanin, musliman, pravoslavac, katolik, budisti, adventisti, protestanti, suniti, šiiti i sl.
27. Ukoliko se imenicama srbi, turci, latini i sl. označavaju nazivi vjerskih pripadnika, a ne nacionalna ili narodnosna pripadnost, one se redovno pišu malim početnim slovom. Npr.:
Sto putah sam gleda Crnogorce, gleda turke, a gleda latine
(Ovdje se na Crnogorce ne gleda s gledišta naziva vjerskih pripadnika)
Otišli su na stanak turcima...
Kosa mlada na groblje junačko, siplje li se bulah ka srpkinjah?
Da je bješe srbin ugrabio, ako hoćah glave obrtati...
No uteci u Kotor latini...
Pokolji se na drum sa turcima, četrnaest pośeci turakah...
U suprotnom, ako se ovim imenicama iskazuje etnička ili nacionalna pripadnost, one se obavezno pišu velikim početnim slovom. Npr.:
Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obiliće...
Al' heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome,
sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome:
diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, danu život srpskoj duši.
28. Imena stručnjaka iz pojedinih naučnih oblasti, bez obzira na to da li naziv u njihovoj osnovi sadrži neko vlastito ime, pišu se malim početnim slovom:
montenegristi, kroatisti, srbisti, balkanolozi, turkolozi, albanolozi, romanisti, njegošolog, šekspirolog, biolog, botaničar, toponomastičar i sl.
Napomena: Nazivi profesija, zanimanja, titula i sl. upotrebljavaju se i u muškom i u ženskom rodu u zavisnosti od toga da li se odnose na osobe muškoga ili ženskoga pola, npr.: predśednik – predśednica, autor – autorka/autorica; doktor – doktorica/doktorka i sl.
29. Pri učtivome obraćanju i obraćanju iz poštovanja jednoj osobi upotrebljavaju se zamjenice vi i vaš, koje se u tom slučaju uvijek pišu velikim početnim slovom:
Poštovana,
Primio sam Vaše pismo.
Gospodine ministre,
Molim Vas da mi odgovorite...
30. Ukoliko je riječ o službenoj komunikaciji s nekom ustanovom ili ako je učtivo obraćanje (obraćanje iz poštovanja) usmjereno prema većem broju lica, tada se zamjenice vi i vaš pišu malim početnim slovom:
Poštovana gospodo, čast mi je razgovarati s vama.
31. U obraćanju pojedincu, kad takvo obraćanje ne podrazumijeva bilo koju vrstu distanciranoga odnosa, može se iz poštovanja pisati Ti i Tvoj:
Primio sam Tvoje pismo.
Drago mi je što ću napokon upoznati Tvoju zemlju.
32. Velikim početnim slovom piše se svaka riječ u titulisanju svjetovnih i duhovnih velikodostojnika:
Vaše Veličanstvo, Vaša Svetosti, Njegova Ekselencija, Vaša Milosti, Njegova Svetost i sl.
III. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI
33. U crnogorskom jeziku riječi se pišu sastavljeno, rastavljeno i polurastavljeno u zavisnosti od značenja koje imaju u pojedinim oblicima, kao i u zavisnosti od akcenta. Tako se govori o:
rastavljenom pisanju zasebnih riječi (koje su odvojene razmacima, odnosno bjelinama);
sastavljenom pisanju – kad nastaju složenice koje uglavnom imaju zajednički akcenat i
polurastavljenom pisanju polusloženica (s crticom).
Složenicom se smatraju dvije ili više međusobno povezanih riječi koje najčešće imaju i zajednički akcenat i jedinstveno značenje (različito od onoga što ga imaju kao posebne riječi).
Npr.: nizbrdo, međutim, odoka, uoči, Borovdo, Podmaine i sl.
IMENICE
34. Imenice sastavljene od dva i više djelova koje označavaju naseljena mjesta pišu se na tri načina:
a. Ako su ti djelovi u potpunosti srasli izmijenivši svoja zasebna značenja i posebne akcente u novo zajedničko značenje i jedinstveni akcenat, pišu se sastavljeno. Npr.:
Danilovgrad, Titograd, Carigrad, Lenjingrad, Petrograd, Beograd, Borovdo, Krivošije, Pacpolje, Sokobanja, Sutomore i sl.
b. Ako njihovi sastavni djelovi imaju novo zajedničko značenje, ali su očuvali poseban akcenat, bez obzira na to da li se mijenjaju svi djelovi, onda se takve imenice uvijek pišu rastavljeno. Npr.:
Bijelo Polje, Rudo Polje, Kosovi Lug, Orja Luka, Novi Sad, Donja Brela, Južna Amerika; Herceg Novi (Herceg Novoga, Herceg Novome), Ivanić Grad (Ivanić Grada, Ivanić Gradu), Han Pijesak (Han Pijeska, Han Pijesku), Hong Kong, Adis Abeba, San Marino, Los Anđeles i sl.
35. Imena stanovnika mjesta čiji se nazivi pišu rastavljeno pišu se uvijek sastavljeno. Npr.:
Bjelopoljac, Bjelopoljci, Novosađani, Novosađanka, Orjolučani, Južnoamerikanci, Hercegnovljanin, Hercegnovljanka i sl.
36. I zajedničke imenice sastavljene od više djelova koji su stekli novi zajednički akcenat i novo značenje, postavši tako složenicama, pišu se uvijek sastavljeno. Npr.:
jugozapad, śeveroistok, kućepazitelj, lovočuvar, polukrug, polubrat, veleprodaja, derikoža, konjokradica, fotoaparat, kilogram, parametar, autosugestija i sl.
37. Ako djelovi zajedničkih imenica čine svaki za sebe posebnu akcenatsku cjelinu, pri čemu se u promjeni mijenja samo posljednji dio, takve imenice se pišu s crticom između sastavnih djelova:
kremen-kamen, rak-rana, Rh-faktor, radio-stanica, alaj-barjak, radio-amater, auto-cesta, đul-nevjesta, fotoreporter i sl.
38. Prefiksi i riječca ne uvijek se pišu sastavljeno s imenicama:
nesoj, nečovjek, neljudi, neprijatelj, neznalica, neznanje, nebriga, nerad, bezdušnik, beskućnik, predstraža, suvlasnik, pobratim, kontrareformacija i sl.
39. Prijedlozi po, prije i poslije uz imenicu podne pišu se na dva načina:
a. Kad se želi označiti u cjelosti vrijeme prije ili poslije 12 sati, tada se ovi prijedlozi pišu zajedno s imenicom podne: popodne, prijepodne, poslijepodne. Npr.:
Cijelo poslijepodne proveo je u krevetu.
Čekao sam Vas cijelo prijepodne.
Uvijek su zajedno popodne.
b. Ako se misli na bilo koji period prije odnosno poslije 12 sati, tada se prijedlozi o kojima je riječ pišu odvojeno od imenice podne:
Viđećemo se poslije podne.
Planirao sam da dođem prije podne.
40. Između imena/prezimena i nadimaka nikad se ne stavlja crtica:
Josip Broz Tito, Svetozar Vukmanović Tempo, Jovan Jovanović Zmaj, Savić Marković Štedimlija i sl.
41. Dvostruka prezimena pišu se s crticom između njih, npr.:
Ivana Brlić-Mažuranić, Milena Božović-Petrović i sl.
42. Ako titula i zvanje dolaze iza ličnoga imena, pri čemu se u deklinaciji mijenja samo titula – zvanje, ali ne i ime, onda se između njih piše crtica. Npr.:
Milić-barjaktar, Husein-beg, Bećir-beg, Smail-aga, Omer-paša, Kostreš-harambaša, Gavran-kapetan i sl.
Ako se te titule upotrebljavaju samo iz poštovanja, kad ne označavaju stvarno titulisanje, tada se mogu pisati sastavljeno s imenom uz koje stoje – bez crtice između njih. Takvo oslovljavanje bilo je vrlo frekventno u minulim vremenima, npr.:
Ivanbeg, Bećiraga, Osmanaga, Fazlibeg i sl.
43. Nazivi vjerskih praznika sastavljeni od imena sveca, tj. prisvojnoga pridjeva izvedenoga iz toga imena, i imenice dan pišu se sastavljeno, osim kad i prvi i drugi dio toga naziva ima zasebne nastavke u promjeni:
Nikoljdan, Aranđelovdan, Trojčindan, Mitrovdan, Petkovdan, Petrovdan, Ilindan, Spasovdan i sl.
A u promjeni: Nikoljdana/Nikolja dne, Ilindana/Ilina dne, Đurđevdana/Đurđeva dne, Mitrovdana/Mitrova dne itd.
ZAMJENICE
44. Zamjeničke složenice, nastale međusobnim srastanjem zamjenica ili srastanjem zamjenica i priloga, pri čemu su sastavni djelovi izgubili nekadašnja posebna značenja i akcenat i stekli novo zajedničko značenje i zajednički akcenat – uvijek se pišu sastavljeno.Npr.:
štošta, koješta, kojeko, kojekakav, koječiji, kojekoliki, kojekoji, đekoji, svakakvi i sl.
Takvi ostaju i u promjeni:
koječega, kojekoga, kojekome, kojekakvima, svakakvome i sl.
45. Zamjenice se pišu zajedno i s prijedlozima onda kad uz taj prijedlog gube zamjeničko značenje, a složenica dobija novo priloško značenje. Npr.: stoga, zato, potom, pritom, uto.
Ali ako nije došlo do pomjeranja značenja, već zamjenice čuvaju svoje značenje, tada ih treba pisati odvojeno od prijedloga uz koji stoje. Treba, dakle, praviti razliku među sljedećim primjerima:
Bilo je nevrijem, pa stoga nijesam mogao doći. – Skini paučinu s toga zida.
Imali su konje, pa ih zato nije mogao stići. – Ja ne marim za to što oni pričaju.
46. Zamjenice s riječcom god (gođ) različito se upotrebljavaju u zavisnosti od značenja koje uz navedenu riječcu dobijaju:
a. Ako uz riječcu god (gođ) dobijaju značenje neodređenih zamjenica, te zamjenice se tada pišu sastavljeno s riječcom god (gođ): kogod/kogođ (=neko), štogod/štogođ (=nešto). Npr.:
Neka kogođ dođe da mu ruku da.
Hoćemo li štogod pričati ili da se razilazimo?
b. Ako uz navedenu riječcu zamjenice dobiju značenje opštih zamjenica, onda se one pišu odvojeno od te riječce: ko god/ko gođ, što god/što gođ, čiji god/čiji gođ i sl. Npr.:
Ko god im dođe, oni ga lijepo dočekaju.
Što gođ im rečeš, oni će te poslušati.
47. Opšte i odrične zamjenice niko, ništa, ničiji, nikakav, iko, išta, ikakav, ičiji, ikolik i sl. pišu se sastavljeno u svim slučajevima osim u promjeni u prijedložnim konstrukcijama, npr.:
ni od koga, ni sa kim, ni od čega, ni o kome, i od čega, ni o čemu, ni na čiji, ni o kome, ni na što, ni za koga i sl.
PRIDJEVI
48. Pridjevi sastavljeni od dva dijela, bez obzira na to kojoj vrsti riječi ti djelovi pripadali, pišu se sastavljeno ako takva složenica ima zajedničko (jedinstveno) značenje. Na njihovo sastavljeno pisanje ne utiče okolnost jesu li nastali prostim srastanjem sastavnih djelova ili pomoću infiksa.
Npr.:
plavobijeli, śeverozapadni, jugoistočni, bezuman, predobar, antiratni, samonikli, maloumni, dobrodušan, pseudonaučni, plavook, naučnoistraživački, trospratni, šestočlani, svijetložuti, tamnocrveni, poluprazan, danonoćni, prednjonepčani, književnoistorijski i sl.
49. Pridjevi izvedeni od višečlanih toponima, čija se imena pišu rastavljeno ili s crticom, pišu se uvijek sastavljeno. Npr.:
bjelopoljski, orjolučki, donjokrajski, hercegnovski, novosadski, južnoafrički, gornjośenički, bokokotorski, lješkopoljski, malocucki i sl.
50. Kod pridjeva složenih od višecifrenih brojeva pridjev se spaja samo sa posljednjim brojem:
dvadeset petogodišnji, četrdeset dvodnevni i sl.
51. Pridjevi složeni s riječcom ne uvijek se pišu sastavljeno s njom:
nevelik, nepoznat, neiskusan, nezreo, neobrazovan, neznaven, nevidljiv, nedorastao, neslavan i sl.
52. Prisvojni pridjevi izvedeni iz dvostrukih prezimena uvijek se pišu s crticom među tim prezimenima. Npr.:
Karadžić-Belićev, Karadžić-Daničićev, Broz-Ivekovićev, Anić-Silićev, Bojl-Mariotov i sl.
53. Dvočlani pridjevi u kojih je svaki član zadržao svoje značenje u okviru zajedničkoga značenja koje imaju u određenoj kontekstualnoj upotrebi pišu se s crticom između tih djelova. Npr.:
crnogorsko-hrvatski (odnosi), englesko-ruski (rječnik), grčko-turska (koalicija), crnogorsko-turski (rat) i sl.
BROJEVI
54. Brojevi 11-19, 20, 30, 40, 50, 60, 70, 80, 90, 200, 300, 400, 500, 600, 700, 800, 900 pišu se sastavljeno:
jedanaest, dvanaest, sedamnaest, dvadeset, četrdeset, šezdeset, devedeset, dvjesta, petsto, šeststo, devetsto itd.
Ali: dvije stotine, tri stotine, devet stotina itd.
55. Drugi višečlani brojevi pišu se rastavljeno:
trideset šest, osamdeset jedan, trideset drugi, dvadeset osmii, pet hiljada dvjesta dvadeset dva, trista dvadeset peti i sl.
GLAGOLI
56. Glagoli složeni s prefiksima pišu se uvijek sastavljeno s njima, npr.:
podići, prošetati, uskočiti, predvoditi, pročitati, zajaukati, zaplakati, nasmijati se, zakukati, progovoriti i sl.
57. Riječca ne piše se odvojeno od glagola:
ne bih, ne tražim, ne znam, ne vidim, ne viđesmo, ne biste, ne znajući i sl.
Izuzetak od toga pravila čine samo sljedeći oblici:
neću – nećeš - neće / nećemo – nećete - neće;
nemoj / nemojmo, nemojte;
nemam – nemaš - nema / nemamo – nemate – nemaju;
nedostajali – nedostaje.
58. Množinski oblici glagola biti u aoristu uvijek se pišu sastavljeno:
bismo – biste - biše.
59. U složenim glagolskim oblicima glavni i pomoćni glagol pišu se odvojeno jedan od drugoga:
a. Perfekat: čitao sam, vidio sam, čuo je, viđeli ste, znali su itd.
b. Pluskvamperfekat: bijahu viđeli/su bili viđeli, bio sam stigao/bijah stigao, bijasmo čuli/smo bili čuli itd.
c. Futur I: ću viđeti, će znati, ću čitati, moći ću, doći ću, reći ćemo itd.
Međutim, u futuru glagola na –ti, u slučajevima kad se ispred njih ne koristi subjekat, javlja se dvojaka upotreba:
i. Najčešće se tada pomoćni i glavni glagol izgovaraju kao jedna riječ, pa se tako i pišu: čitaću, znaću, govorićemo, trčaće, plakaćete itd. U tim slučajevima futur je prosti glagolski oblik.
ii. Iako je takva upotreba u Crnoj Gori vrlo rijetka, u navedenom slučaju dešava se da se glavni glagol (u infinitivu) upotrebljava bez krajnjega –i i da se kao takav piše odvojeno od pomoćnoga glagola: čitat ću, znat ćemo, govorit ćete, plakat ćete, smijat će se i sl. Takva upotreba karakteristična je u Boki Kotorskoj, pa je stoga ne treba isključiti iz standardnojezičke norme. Međutim, u jednom tekstu se ne mogu naizmjenično upotrebljavati i jedni i drugi oblici futura.
d. Futur II: budem vidio, budem došao, budete stigli, budu śeli, budeš mogao, bude pośekao i sl.
e. Potencijal: bih mogao, bi pjevao, biste kupili, bismo znali itd.
60. Izrazi tipa: htio-ne htio, rekla-kazala, mogao-ne mogao, peri-deri, hoćeš-nećeš, idi mi - dođi mi i sl. uvijek se pišu polusastavljeno, s crticom između sastavnih djelova.
PRILOZI
61. Velik broj priloga nastao je srastanjem posebnih riječi u jednu riječ, što je podrazumijevalo i promjenu posebnih značenja sastavnih djelova. Takvi su recimo: nizbrdo, zaredom, akobogda, naizgled i sl.
62. Prilozi se pišu sastavljeno u slučajevima kad su oba njegova sastavna dijela (bez obzira na to kojoj vrsti riječi ti sastavni djelovi pripadali) u potpunosti srasla u jednu riječ i poprimila novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. Npr.:
ikad, ikako, ikoliko, iđe, svuđ, svukud(a), katkad, đekad, ponekad, kudikamo, štaviše, ionako, niđe, neđe, nikad, nikoliko, nizašto, nedovoljno, nelijepo, ponekad, počesto, poveliko, suviše, nipošto, dovde, donde, dotle, otkud, donekle, odnekle, odavno, odnedavno, odskoro, odnekud, odjedanput, odozgo, nadaleko, naopako, nadugo, naširoko, napamet, bestraga, prek(o)śutra, prekjuče, onomadne, onomlani, preklani, śutradan, smjesta, uglas, naglas, izreda, odreda, doveče, spolja, nizbrdo, akobogda, ujesen, naveliko, naprečac i sl.
63. Ako je neki od sastavnih djelova sačuvao svoje posebno značenje, tada se ti djelovi pišu rastavljeno. Npr.:
Ni kad budu zahtijevali, neće im se dati.
U koliko sati ćete stići?
Ne pada mi na pamet.
Nestao je bez traga.
I otac mu je bio trgovac na veliko.
Pao mu je kamen na ruku.
Odgovarao je s mjesta.
64. Tako se i svi priloški izrazi čiji sastavni djelovi nijesu srasli pišu rastavljeno:
preko dana, preko noći, na proljeće, na primjer, za inat, s leđa, bez sumnje, od juče, od lani, do juče, do śutra, od zimus, ma kad, na koliko, ma đe, bilo kad, bilo đe, đe bilo, kako bilo, na lešo, na crno, na bijelo, u potpunosti,
u cjelosti, u redu, za stalno i sl.
65. Prilozi tipa od tada pišu se rastavljeno, a prilozi tipa otad sastavljeno:
a. rastavljeno: za sada, od sada, od tada, do kada, do tada itd.
b. sastavljeno: zasad, otkad, dokad, dosad, dotad i sl.
66. Priloški izrazi sastavljeni od dva značenjski suprotna priloga koji čuvaju svoje posebne akcente pišu se s crticom. Npr.:
brže-bolje, gore-dolje, jednom-dvaput, kad-tad, kako-tako, danas-śutra, koliko-toliko, pošto-poto, tamo-ovamo, plus-minus, lijevo-desno i sl.
PRIJEDLOZI
67. Prijedlozi nastali potpunim srastanjem sastavnih djelova pišu se sastavljeno. Npr.:
navrh, dovrh, ispod, iznad, poviše, između, izvan, nadomak, nakraj, sadno, podno, povrh, uprkos, uoči, potkraj, posred, uime, umjesto, namjesto, naprema, naspram, porad(i), zarad(i), uoči i sl
68. Ako imenički dio tih prijedloga zadrži svoju imeničku funkciju, onda se on piše odvojeno od prijedloga ispred njega. Npr.:
Popeo se na vrh brda. Pogledaj me u oči. U ime koga vi govorite? Pogledajte u vrh ovoga koplja.
69. Ako dva prijedloga stoje jedan uz drugi, ali svaki čuva svoje značenje, pišu se odvojeno: do pred, do potkraj, do ispod, do nakraj, do iznad i sl. Npr.:
Pjevali smo do pred zoru.
Stigli smo do pred kuću, ali dalje nijesmo mogli ići.
Živjela je do potkraj zime.
UZVICI
70. U zavisnosti od toga kako se izgovaraju i što se njima želi predstaviti, uzvici se pišu na dva načina: sastavljeno ili pomoću crtice.
a. Ako se uzvici izgovaraju duže vremena ili otežu bez prekida, tada se pišu sastavljeno.
Npr.: oooj, eeej, joooj, heeej i sl.
b. Uzvici koji se udvajaju ili uzastopno ponavljaju pišu se s crticom među sastavnim djelovima. Npr.: mac-mac, av-av, ha-ha-ha, mljac-mljac, ku-ku, kuku-kuku, le-le, he-he-he i sl.
RIJEČCE I VEZNICI
71. Veznici i riječce sastavljeni od više djelova, koji su u izgovoru potpuno srasli, pišu se sastavljeno.
Npr.:
kamoli, negoli, iako, doli, nekmoli, otkad, otkako, otkuda, premda, stoga, dakako, premda itd.
72. Složeni dopusni veznik iako uvijek se piše sastavljeno za razliku od grupe i ako u pogodbenom značenju. Npr.:
Doći ćemo iako se nijesmo najavili. - Primićemo vas i ako se ne budete najavili.
Nije nimalo zahladilo iako je palo dosta kiše. - I ako bude kiše, žito se više ne može oporaviti.
73. Riječca li piše se na dva načina:
a. uz nepromjenljive riječi ispred sebe stvara složenicu, pa se, samim tim, piše
sastavljeno s njima: kamoli, nekmoli, negoli i sl.
b. upitna riječca li uvijek se piše odvojeno od riječi koja joj prethodi: da li, đe li, jesu li, hoćete li, možeš li, nije li i sl.
IV. RASTAVLJANJE I PRENOŠENJE RIJEČI U NAREDNI RED
74. Ukoliko se neka riječ ne može ispisati/otkucati u jednom redu, onda se jedan njezin dio prenosi u sljedeći red, a na kraju prvoga dijela riječi, uz njega, stavlja se crtica (-).
75. Suglasnici ili suglasnički skupovi (bez samoglasnika uz njih) nikad se ne prenose u naredni red.
Nije, dakle, dozvoljeno prenošenje i rastavljanje riječi tipa:
boles-t, bole-st, gleda-h, topo-t, rado-st, rados-t, čas-t, ča-st, bla-nš, blan-š, he-nd, hen-d i sl.
76. Kao ni suglasnik, tako se ni jedan samoglasnik ne prenosi u sljedeći red, pa je pravopisno nedopustivo prenošenje tipa:
gleda-o, posa-o, žen-a, st-o, bolj-e, trčat-i, čitanj-e i sl.
77. Jednosložne riječi, ukoliko ne mogu biti ispisane u jednome redu, ne prenose se rastavljene u naredni red, već se prenosi cijela riječ. Nije dozvoljeno prenošenje tipa:
sa-t, da-n, to-p, ti-p, če-p, ja-d, je-d, k-os, n-os, r-og i sl.
78. Latinički digrafi (dvoslovi) lj, nj i dž ne rastavljaju se jer predstavljaju oznaku za jedan glas. Nije, dakle, dopušteno rastavljanje i prenošenje riječi na sljedeći način:
rastin-je, pol-je, hod-ža, san-jati, pid-žama, mud-žahedin, hand-žar, iman-je, bol-je, vol-jeti i sl.
Ukoliko latiničko nj i dž nijesu u funkciji digrafa, već predstavljaju dva posebna slova u kontaktu, prenošenje je dozvoljeno. Npr.:
in-jekcija, kon-jugacija, kon-junktiv, kon-juracija, nad-živjeti, nad-žnjevati i sl.
79. Riječ se ne može prenositi u sljedeći red tako da u gornjem redu ispred crtice ostane samo jedan grafem. Tako se ne prenose strukture tipa
o-tac, e-lemenat, a-van, o-van i sl.
80. Bilo kakav niz cifara (bilo da je riječ o višecifrenim brojevima, kodovima, lozinkama, datumima, školskim godinama i sl.) ne treba rastavljati na kraju reda, već u novi red prenijeti niz u cjelosti.
81. Konsonantske grupe st, št, ž kad nijesu na granici dva morfema ne treba rastavljati, već cijelu grupu prenijeti u naredni red:
po-sti, ko-sti, pla-sta, mo-šti, pla-šta, ku-pa-li-šte, daždi-ti, za-žditi i sl.
82. U naredni red prenosi se onaj dio riječi koji može činiti slog(ove). Npr.:
pro-ricati, iš-čitavati, mlati-ti, mla-dost, bo-rac, pje-vač, pra-vopis i sl.
83. Ukoliko se u riječi koja se prenosi nalaze samoglasnički skupovi, oni se mogu prenijeti:
a. tako da jedan od samoglasnika ostane u gornjem redu, a drugi se prenosi u naredni red, npr.:
nosi-oci, mja-ukati, uči-onica, jedana-est, skaka-onica, ba-uk, di-oba, za-obići, Eti-opija i sl.
b. tako da oba samoglasnika ostanu u gornjem redu, npr.:
nosio-ci, mjau-kati, zao-bići, Etio-pija, zao-bilaziti, zao-va, učio-nica i sl.
84. Suglasnik koji se nalazi između dva samoglasnika u riječi prenosi se u naredni red. Npr.:
govo-riti, na-laziti, odgo-varati, pre-laziti, pro-nalazač i sl.
85. Suglasničke grupe dozvoljeno je prenositi na više načina:
a. Ukoliko je riječ o suglasničkim grupama na granici između prefiksa i osnovne riječi u složenicama, moguće ih je razdvojiti tako da jedan konsonant ostane u gornjem, a drugi se prenosi u naredni red. Npr.:
nad-živjeti, raž-džilitati, raz-viti, od-govoriti, pred-viđeti, raz-rijediti, od-vući, uz-viknuti, od-govoriti i sl.
b. Suglasničke grupe dozvoljeno je prenijeti u naredni red tako da se dio riječi koji se ne prenosi završava samoglasnikom. Npr.:
slu-žba, dru-žba, ze-mlja, kle-tva, pje-sma, va-zdan, gro-žđe i sl.
Međutim, ako dio riječi koji se prenosi počinje suglasničkom grupom teškom za izgovor, takvo prenošenje nije dozvoljeno. U tom slučaju se suglasnička grupa razbija prenošenjem samo jednoga suglasnika. Dakle, prenošenje tipa bra-tski, gra-dski, bo-rba nije dozvoljeno. Umjesto njega ispravno je:
bor-ba, sun-ce, brat-ski, korot-ni, grad-ski, ljud-ski, kar-lovački, voj-ska, car-stvo, pal-ma, žal-ba i sl.
86. Riječi sa vokalnim r mogu se prenositi tako da u naredni red ide dio iza toga vokalnog r. Npr.:
kr-vavi, kr-stiti, pr-vijenac, hr-vatski, dr-veni, vr-šnjaci, gr-liti, hr-liti, mr-viti, vr-lina, vr-njački i sl.
87. Riječi stranoga porijekla u crnogorskom jeziku rastavljaju se na isti način kao i domaće (u skladu s prednjim pravilima).
88. Polusloženice se rastavljaju kao i sve druge riječi. Ali ako polusloženicu treba rastaviti i prenijeti u drugi red na mjestu đe se njezini sastavni djelovi spajaju crticom, onda se jedna crtica piše na kraju gornjega reda, a druga prenosi i u naredni red. Npr.:
Bećir- rak- gore- Ivan- -aga -rana -dolje -beg
V. SKRAĆENICE
89. Skraćenica je naziv za svaku pri izgovoru ili pisanju skraćenu riječ ili skraćeni skup riječi. Riječi i skupovi riječi skraćuju se u skladu s određenim pravilima, osim u rijetkim izuzecima kad su ta pravila narušena drukčijom tradicionalnom upotrebom.
90. Riječi, skupovi riječi i višečlani nazivi skraćuju se na više načina. Pišu se s tačkom na kraju ili bez nje, sastavljeno ili rastavljeno, velikim ili malim slovima, a sve to u skladu s pravilima koja se odnose na pojedinačne kategorije.
91. Skraćenice se čitaju na dva načina.
a. Ako je riječ o skraćenim početnim djelovima riječi ili skupova riječi, te ako se
skraćenicom obuhvata početni i završni dio riječi, tada se čitaju kao da je napisan puni naziv. Npr.:
prof. (čita se: profesor), god. (čita se: godina), ž. r. (čita se: ženski rod), itd. (čita se: i tako dalje), dr (čita se: doktor), mr (čita se: magistar) i sl.
b. Ako su pak skraćenicama označena početna slova ili početni slogovi višečlanih
naziva, one se čitaju na dva načina:
i. Ukoliko skraćenica sadrži u sebi samoglasnik, ona se čita onako kako se i piše.
Npr.:
CANU, JAT, JAZU, MUP, MINA, NIN i sl.
Ovo pravilo ne obuhvata skraćenice s nagomilanim suglasničkim grupama teškim
za izgovor, npr. UNDP, UNHCR i sl. Takve skraćenice čitaju se prema nazivima
slova od kojih su sastavljene (kao i one iz naredne stavke, koje se sastoje samo od suglasnika ili samo od samoglasnika), ali se ne mogu miješati nazivi slova iz
različitih jezika. Npr.:
DVD se čita ili di-vi-di ili de-ve-de, UNDP se čita ili u-en-de-pe
ili ju-en-di-pi i sl.
U deklinaciji ovih skraćenica nastavak se od njih odvaja crticom bez bjelina.
ii. Ukoliko se skraćenice sastoje samo od konsonanata ili samo od vokala, one se
čitaju prema nazivima slova od kojih su sastavljene. Npr.:
CG (ce-ge), EU (e-u), UAE (u-a-e), CDNK (ce-de-en-ka), DNK (de-en-ka), RNK
(er-en-ka), SDPCG (es-de-pe-ce-ge) i sl.
Ova pravila imaju svoje izuzetke u onim slučajevima koje je ustalila duga
upotrebna tradicija. Tako se npr. BiH čita kao [be-i-ha], SAD kao [es-a-de].
SKRAĆIVANJE S TAČKOM
92. Skraćenice nastale uzimanjem samo prvoga konsonanta iz riječi koja se skraćuje uvijek se pišu s tačkom na kraju (osim primjera opisanih u tački 100). Npr.:
č. - čitaj
g. - godina
l. - lice
t. - tačka
r. - razred
v. - vijek
v. - viđeti
m. - mjesto
93. Skraćenice nastale uzimanjem početnoga konsonantskog skupa u riječi pišu se s tačkom na kraju.
Npr.:
br. - broj
sv. - sveska
str. - strana
čl. - član
mn. - množina
mj. - mjesto
šk. - školski
fr. - francuski
grč. - grčki
st. - stoljeće
94. Ako su skraćenice nastale uzimanjem prvoga sloga ili uzimanjem prvoga sloga i početnoga konsonanta ili konsonantskog skupa iz drugoga sloga riječi koja se skraćuje, iza njih se takođe piše tačka. Npr.:
ul. - ulica
umj. - umjesto
god. - godina
ar. - arapski
arh. - arhitekta
arh. - arhaično
uč. - učenik
up. - uporediti
jed. - jednina
prof. - profesor
čak. - čakavski
štok. - štokavski
kajk. - kajkavski
tur. - turski
lat. - latinski
gimn. - gimnazija
komp. - komparativ
dem. - deminutiv
gen. - genitiv
alb. - albanski
95. Skraćenice nastale uzimanjem prva dva sloga i suglasnika do vokala iz trećega sloga pišu se s tačkom na kraju:
augm. - augmentativ
hipok. - hipokoristik
superl. - superlativ
upor. - uporediti
imperf. - imperfekat
akad. - akademik
96. Skraćenice za skupove riječi koje su nastale uzimanjem samo prvoga slova ili početnoga suglasničkog skupa iz tih riječi pišu se s tačkom poslije svake skraćene riječi i razmakom (bjelinom) između skraćenih djelova. Npr.:
m. r. - muški rod
ž. r. - ženski rod
sr. r. - srednji rod
n. d. - navedeno djelo
p. n. e. - prije nove ere
o. m. - ovoga mjeseca
o. g. - ove godine
v. d. - vršilac dužnosti
s. r. - svojom rukom
i sl. - i slično
i dr. - i drugo
šk. g. - školska godina
n. r. - na ruke
Od navedenoga pravila odstupa nekoliko skraćenica koje se obilježavaju na tradicionalan način uprkos rečenim pravopisnim pravilima:
tj. - to jest
itd. - i tako dalje
npr. - na primjer
97. Neke višesložne riječi skraćuju se tako što se uzme početni konsonant ili slog i dva ili više konsonanata iz sredine riječi. Npr.:
stsl. - staroslovenski
rkt. - rimokatolički
impf. - imperfekt(ivni)
stcsl. - starocrkvenoslovenski
rkp. - rukopisni
sh. - srpskohrvatski
tzv. - takozvani
pf. - perfekt(ivni)
SKRAĆIVANJE BEZ TAČKE
98. Skraćenice koje nastaju kontrakcijom pišu se bez tačke na kraju, bez obzira na to da li se njome obuhvata samo početno i završno slovo ili početno slovo i nekoliko slova s kraja riječi. Npr.:
gdin - gospodin
gđa - gospođa
rn - račun
dr - doktor
mr - magistar
Između sastavnih djelova tih skraćenica ne piše se crtica.
99. Iza skraćenica koje se završavaju na samoglasnik nikad se ne piše tačka, osim ako je u pitanju skraćenica za lično ime koje počinje samoglasnikom.
100. Skraćenice koje označavaju mjerne jedinice međunarodno su prihvaćene i pišu se bez tačke na kraju:
mm - milimetar
cm - centimetar
dm - decimetar
m - metar
km - kilometar
mg - miligram
g - gram
dg - decigram
kg - kilogram
dkg - dekagram
t - tona
ml - mililitar
dcl - decilitar
l - litar
dkl - dekalitar
kl - kilolitar
hl - hektolitar
s - sekund
h - sat (čas)
d - dan
a - ar
ha - hektar
A - amper
Hz - herc
J - džul
V - volt
W - vat
°C - stepen Celzijusa
101. Skraćenice kojima se označavaju strane svijeta pišu se velikim slovima bez tačke na kraju:
J - jug Z - zapad
I - istok Ś - śever
102. Skraćenice za višečlane nazive pišu se velikim slovima bez obzira na to da li se ti nazivi u punom obliku pišu velikim ili malim početnim slovima. Iza takvih skraćenica ne piše se tačka. Npr.:
MC (Matica crnogorska)
ICJJ (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje)
CPC (Crnogorska pravoslavna crkva)
CNP (Crnogorsko narodno pozorište)
DANU (Dukljanska akademija nauka i umjetnosti)
ULUCG (Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore)
CDNK (Crnogorsko društvo nezavisnih književnika)
CANU (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti)
UN (Ujedinjene nacije)
HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti)
JF (Južnoslovenski filolog)
MS (Matica srpska)
MH (Matica hrvatska)
SKG (Srpski književni glasnik)
SKZ (Srpska književna zadruga)
NIN (Nedeljne informativne novine)
MUP (Ministarstvo unutrašnjih poslova)
MIP (Ministarstvo inostranih poslova)
MID (Ministarstvo inostranih djela)
CG (Crna Gora)
103. Skraćenice (simboli) za hemijske elemente pišu se uvijek velikim početnim slovom i bez tačke. Npr.:
Al - aluminijum
S - sumpor
Fe - gvožđe
K - kalijum
Ca - kalcijum
H - vodonik
104. Latinske skraćenice. Za skraćenice iz latinskoga jezika važe ista pravila koja su navedena za skraćenice iz crnogorskoga jezika. Npr.:
m. - masculinum (muški rod)
f. - femininum (ženski rod)
n. - neutrum (srednji rod)
s. v. - sub voce (kod riječi)
a. a. - ad acta (među spise)
l. c. - loco citato (na navedenom mjestu)
m. p. - manu propria (vlastitom rukom)
o. c. - opus citatum (navedeno djelo)
s. a. - sine anno (bez oznake za godinu)
s. l. - sine loco (bez oznake za mjesto)
dr sc. - doctor scientiarum (doktor nauka)
dr med. - doctor medicinae (doktor medicine)
105. Napomene:
a. Neke se skraćenice (mimo navedenih pravila) tradicionalno pišu samo velikim slovima, npr.:
L. S. - locus sigilli (mjesto pečata)
M. P. - mjesto pečata
N. N. - nomen nescio (ime ne znam); upotrebljava se kad je ime i prezime
nepoznato ili se ne želi saopštiti.
N. B. - nota bene (bilješka)
P. S. - post scriptum (poslije napisanoga)
A. D. - anno Domini (ljeta Gospodnjega; nove ere)
b. Ukoliko se skraćenice pišu velikim slovima, a jedna od riječi u njoj počinje nekim od digrafa (lj, nj, dž), onda se taj digraf piše velikim slovima oba sastavna dijela: LJ, NJ, DŽ.
c. Ukoliko se skraćenicom označava neki višečlani naziv koji ima u sebi prijedloge ili veznike, ti veznici i(li) prijedlozi ne ulaze u skraćenicu (osim po izuzetku: ZZZ = Zavod za zapošljavanje, BiH). Npr.:
ICJJ (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje)
CANU (Crnogorska akademija nauka i umjetnosti)
IHJJ (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje)
d. Vlastita imena skraćuju se pisanjem tačke poslije prvoga slova u imenu. Radi preciznosti dozvoljeno je imena skraćivati poslije prvoga sloga ili prvoga konsonantskog skupa. Npr.: A. Jovićević, S. Brković, Vuk Stef. Karadžić, Vl.
Popović i sl.
VI. PISANJE RIJEČI STRANOGA PORIJEKLA
106. Crnogorski jezik je bogat leksikom stranoga porijekla koja se ovđe tokom duge istorije ustalila u međusobnim prožimanjima, uticajima i susretima Crnogoraca s okolnim bližim i daljim narodima i njihovim jezicima. Tako crnogorski jezik obiluje romanizmima, turcizmima, grecizmima, a u novije vrijeme sve su prisutniji anglicizmi.
107. Ne treba svu leksiku stranoga porijekla koja je ušla u crnogorski jezik smatrati tuđicama. Takva leksika može se podijeliti u dvije grupe.
Prvu grupu čine riječi stranoga porijekla koje su se tokom duge upotrebe ustalile u crnogorskome jeziku u toj mjeri da ih govornici doživljavaju kao domaću leksiku. Npr.: košulja, čarapa, kralj, car, ura, bazen, šah, džemper, kaput, majstor, papir, komšija, boja, džem i sl. Takve riječi koje su u potpunosti
prilagođene fonološkome i morfološkom sistemu crnogorskoga jezika nazivaju se pozajmljenice (a ne tuđice).
Riječi za koje je očigledno da su stranoga porijekla i koje najčešće imaju adekvatan domaći sinonim smatraju se tuđicama. Takve su npr.: biznis, imidž, šoping, konverzacija, meni, kul, apdejt, daunloudovati i sl.
Ukoliko za takvu leksiku postoje adekvatne domaće riječi, poželjno je umjesto nje koristiti domaću riječ. Tako se npr. između konverzacije i razgovora treba svakako opredijeliti za razgovor; između posla i biznisa primat treba dati poslu i sl. Ukoliko pak tuđice nemaju adekvatan domaći sinonim, nije ih potrebno prevoditi i nasilno zamjenjivati domaćom riječju ili izrazom; naročito ne u slučaju kad je takva leksika u potpunosti inkorporirana u crnogorski rječnički fond i kao takva poznata većini govornika. Takve su npr. riječi:
hamburger, sendvič, hot-dog, kompjuter, projektor, kauboj i sl. One tada
prestaju biti tuđice i postaju pozajmljenice.
108. Leksika stranoga porijekla, bilo da je riječ o zajedničkim ili vlastitim imenicama ili pak o kakvoj drugoj vrsti riječi, piše se u skladu s našim jezičkim zakonitostima. Sve tuđice u crnogorskome jeziku podliježu zakonima fonetske transkripcije. Dakle, pišu se onako kako se izgovaraju u skladu s mogućnostima koje daje naša standardna azbuka i abeceda.
109. Iako se riječi stranoga porijekla u crnogorskome jeziku pišu onako kako se
izgovaraju, ponekad je potrebno istaći i njihov izvorni oblik iz jezika od kojega potiču. U tim slučajevima se iza oblika koji je napisan fonetski - strana riječ u izvornome obliku stavlja u zagrade.
Npr.:
Šekspir (Shakespeare), Gete (Goethe), Makijaveli (Machiavelli), Pšemislav (Przemysłav), Džon (John), Budimpešta (Budapest), Beč (Wien), Rim (Roma), Fjodor Mihajlovič Dostojevski (Фëдор Михайлович Достоевский), Novi Meksiko (New Mexico), intermeco (intermezzo), Štrosmajer (Strossmayer) i sl.
110. Odredbeni djelovi uz strana imena ostaju nepromijenjeni. Npr.:
a. uz prezimena: Leonardo da Vinči, Leonarda da Vinčija, Leonardu da Vinčiju; Ludvig van Betoven, Ludviga van Betovena, Ludvigu van Betovenu;
Ferdinand de Sosir, Ferdinanda de Sosira, Ferdinandu de Sosiru itd.,
b. uz vlastita imena: Don Žuan, Don Žuana, Don Žuanu; fra Petar, fra Petra, fra Petru; mister Džek, mister Džeka, mister Džeku; Ledi Dajana, Ledi Dajane i sl.,
c. u stranim geografskim nazivima: Rio de Žaneiro, Rio de Žaneira, Rio de Žaneiru; San Marino, San Marina, San Marinu; Sao Paolo, Sao Paola, Sao Paolu i sl.
111. Nazivi gradova, država, regija, kontinenata pišu se u obliku u kojem se tradicionalno upotrebljavaju u crnogorskome jeziku, bez obzira na to kako se oni izvorno izgovaraju ili pišu. Npr.:
Beč, Bukurešt, Carigrad, Lavov, Petrograd, Budimpešta, Kijev, Rim, Varšava, Albanija, Rusija, Engleska, Grčka, Švedska, Španija itd.
112. Onomastiku koja potiče sa srpskoga (ekavskog) jezičkog područja ne treba
ijekavizovati već je pisati u izvornom obliku (bez obzira na to da li je riječ o antroponimiji ili toponimiji). Npr.:
Svetlana, Leposava, Vera, Senka, Zvezdan, Zvezdana, Belka; Beograd, Bela Palanka, Leposavić, Bela Crkva, Suva Reka, Beli Potok, Bežanija, Belo Polje itd.
113. Na geografskim kartama, atlasima i mapama strani toponimi se mogu pisati dubletno: i u izvornom i izgovornom obliku. Npr.:
New York (Njujork), Wien (Beč), Los Angeles (Los Anđeles), Rio de Janeiro (Rio de Žaneiro), Pennsylvania (Pensilvanija), Perugia (Peruđa), Bologna (Bolonja) i sl.
114. Strane toponime i antroponime u poštanskome saobraćaju treba pisati u izvornome obliku.
115. Kurzivom treba obilježavati i svaku stranu riječ koja je iz ma kog razloga napisana izvorno u tekstu pisanom na crnogorskome jeziku.
PROMJENA STRANIH IMENA
MUŠKA IMENA
116. Muška strana imena koja se završavaju na suglasnik mijenjaju se kao i crnogorske imenice prve vrste, tj. kao i crnogorska imena na suglasnik (tipa Nenad, Ivan, Goran). Npr.:
Šekspir – Šekspira – Šekspiru – Šekspira; Bergman – Bergmana – Bergmanu; Isak – Isaka – Isaku; Hamlet – Hamleta – Hamletu i sl.
117. Muška strana imena s nenaglašenim finalnim vokalom -a mijenjaju se po promjeni imenica treće vrste, kao i crnogorska muška imena na -a. Npr.:
Vojtila – Vojtile – Vojtili – Vojtilu – Vojtila; Spinoza – Spinoze – Spinozi – Spinozu; Dobrica – Dobrice – Dobrici – Dobricu i sl.
118. Strana muška imena s nenaglašenim vokalom –o na kraju mijenjaju se kao i crnogorska muška imena tipa Vlado, Pero; dakle, prema promjeni imenica prve vrste. Npr.:
Pikaso – Pikasa – Pikasu - Pikasa; Patroklo – Patrokla – Patroklu; Đakomo – Đakoma – Đakomu – Đakoma; Pablo – Pabla – Pablu – Pabla i sl.
119. Strana muška imena s naglašenim i nenaglašenim –i u finalnom položaju mijenjaju se kao i imenice prve vrste s tim što se između osnovnoga oblika i padežnih nastavaka dodaje epentetsko j radi izbjegavanja hijata (zijeva). Npr.:
Verdi – Verdija – Verdiju – Verdija – Verdi - Verdijem; Aligijeri – Aligijerija – Aligijeriju – Aligijerija – Aligijeri - Aligijerijem; Kenedi – Kenedija – Kenediju – Kenedija; Kami – Kamija – Kamiju; Platini – Platinija – Platiniju i sl.
Na isti način mijenjaju se i latinska i grčka imena s krajnjim -je (lat. -ius; grč. -ios), npr.:
Ovidije – Ovidija – Ovidiju; Vergilije – Vergilija – Vergiliju; Julije – Julija – Juliju; Polibije – Polibija – Polibiju i sl.
120. Muška strana imena koja se završavaju na nenaglašeno -e ili -u mijenjaju se kao i imenice prve vrste, ali zadržavaju to -e ili -u u promjeni. Npr.:
Dante – Dantea – Danteu – Dantea – Dante – Danteom; Hajne – Hajnea – Hajneu; Rilke – Rilkea – Rilkeu – Rilkea – Rilke – Rilkeom i sl.
Nehru – Nehrua – Nehruu – Nehrua – Nehru – Nehruom; Baku – Bakua – Bakuu i sl.
121. Strana muška imena s naglašenim finalnim -o, -e ili -u mijenjaju se kao i crnogorske imenice prve vrste, s tim što zadržavaju to -o, -e ili -u i u promjeni. Npr.:
Dego – Degoa – Degou; Didro – Didroa – Didrou; Igo – Igoa – Igou; Ruso – Rusoa – Rusou itd.
Malarme – Malarmea – Malarmeu; Rene – Renea – Reneu; Merime – Merimea – Merimeu itd.
Pompidu – Pompidua – Pompiduu; Manitu – Manitua – Manituu i sl.
122. Strana prezimena iz slovenskih jezika s finalnim -ov/-ev ili -in (kad se odnose na muška imena) mijenjaju se najčešće kao imenice prve vrste (ali je moguća i pridjevska promjena npr.
Jesenjinim umj. Jesenjinom po ugledu na naše npr. Markom Miljanovim). Npr.:
Čehov – Čehovom; Karpov – Karpovom; Mendeljejev – Mendeljejevom; Vasiljev – Vasiljevom; Turgenjev – Turgenjevom; Jesenjin – Jesenjinom; Nikitin – Nikitinom i sl.
123. Strana prezimena iz slovenskih jezika (koja se odnose na muška imena) s finalnim – ski mijenjaju se kao pridjevi. Npr.:
Dostojevski – Dostojevskog(a) – Dostojevskom(e) – Dostojevskim; Nemirovski – Nemirovskog(a) – Nemirovskom(e) – Nemirovskim; Čomski – Čomskog(a) – Čomskom(e) – Čomskim; Stefanovski – Stefanovskog(a) – Stefanovskom(e) – Stefanovskim i sl.
124. Dvosložna muška lična imena na -a hipokorističkoga porijekla tipa Bora, Čeda, Đura, Laza, Meha, Mita, Vaja, Sreta, Vasa i sl. nepoznata su i strana u crnogorskome jeziku pa ih u tom obliku ne treba upotrebljavati jer su protivna crnogorskoj tradicionalnoj i savremenoj jezičkoj praksi.
[Toga su svojevremeno bili svjesni i nosioci tih imena kao izvanjci u Crnoj Gori, pa su svoja imena i njihove hipokoristike oblički usklađivali s crnogorskim jezikom poput Laza Kostića u časopisu Glas Crnogorca.]
Ipak, ukoliko je riječ o poznatim ličnostima čija su se imena ustalila u Crnoj Gori u navedenome obliku, nije ih u nominativu zabranjeno upotrebljavati u obliku s krajnjim -a. Međutim, u promjeni se ta imena ponašaju kao da pripadaju imenicama prve vrste, tj. kao da su s krajnjim -o. Npr.:
Boro –Bora – Boru – Bora; Lazo – Laza – Lazu – Laza i sl., a ne: Bora – Bore – Bori – Boru i sl. Tako je i u oblicima prisvojnih pridjeva izvedenih od njih ispravno samo Lazov, Borov, Vasov, Sretov, Mehov i sl., a ne Lazin, Sretin, Borin, Mehin itd.
125. Dvosložna muška lična imena na -e hipokorističkoga porijekla tipa Rade, Đole, Toše i sl. mijenjaju se kao i imena pobrojana u tački 123. Npr.: Đole – Đola – Đolu; Rade – Rada – Radu itd.
ŽENSKA IMENA
126. Ženska strana imena koja se završavaju na nenaglašeni samoglasnik -a morfološki se u potpunosti uklapaju u sistem crnogorskih ženskih imena, pa se tako i mijenjaju, po promjeni imenica treće vrste.
Penelopa – Penelope – Penelopi; Silvija – Silvije – Silvije; Varja – Varje – Varji; Martina – Martine – Martini i sl.
127. Strana ženska imena koja se završavaju na konsonant ili na bilo koji vokal osim nenaglašenoga -a ne mijenjaju se, već zadržavaju oblik nominativa u svim padežnim odnosima. Npr.:
Ines – od Ines – sa Ines – o Ines; Karmen – od Karmen – sa Karmen – o Karmen; Meri – od Meri – sa Meri – o Meri; Sindi – od Sindi – sa Sindi – o Sindi i sl.
128. Strana prezimena iz slovenskih jezika (kad se odnose na ženska imena) s finalnim
-ska, -ova/-eva, -ovna/-evna mijenjaju se uvijek kao pridjevi. Npr.:
a. -ska: Spaginjska – Spaginjske – Spaginjskoj; Mihajlovska – Mihajlovske – Mihajlovskoj; Ivanovska – Ivanovske – Ivanovskoj i sl.
b. -ova/-eva: Navratilova – Navratilove – Navratilovoj; Kostadinova – Kostadinove – Kostadinovoj; Vasiljeva – Vasiljeve – Vasiljevoj itd.
c. -ovna/-evna: Petrovna – Petrovne – Petrovnoj; Mihajlovna – Mihajlovne – Mihajlovnoj; Nikolajevna – Nikolajevne – Nikolajevnoj itd.
Comentarii