Kada živite između planina i mora, uvijek želite da pogledate tamo, gdje su male kuće razbacane duž padine. Želite da shvatite koliko zaista ima kuća, okruženih baštama, a koliko ih ne vidite, jer ih planine skrivaju. Jednog dana, kada je sunce blago i nema vjetra, odlučite se popeti na planine. Do tada, najvjerovatnije, već znate koju obuću ćete nositi, koliko vode treba da ponesete sa sobom, s kim ćete ići, jer ići sam u planine nije baš pametno. I što je najvažnije, verovatno već znate kojim putem ćete ići, odakle počinje i gdje tačno vodi...
Dobro, mislite da je subota posle doručka odlična ideja da odvedete cijelu porodicu na najbližu planinu, pogotovo zato što tamo postoji domaćinstvo za koje znate, a tu je i jedna divna gostoljubiva žena koja ima kafić koji je uvek otvoren i možete se odmoriti i jesti, a zatim se vratiti kući prije mraka.
A evo i dugo očekivane subote. Svi članovi vaše porodice već su se probudili, umili i spremili doručak za sebe i za vas. Odličan dan! Prolećno sunce čini ceo pejzaž nežnim i mistično lepim. Planine samo vuku da se popnu na njih. Kuće se vide u laganoj izmaglici.
Obucivši se, svi izlazite iz kuće, uzimajući flašu mineralne vode Knez Miloš. Dolazi sa magnezijumom, kao i selenom i cinkom, što je odlično.
Penjemo se do mjesta gdje počinje put u planine. Ovo je novi stambeni kompleks Adria, izgrađen je na početku stare staze do planinskih sela iznad grada, prilično je zgodan. Brojnim stepenicama penjemo se od obale, gdje živimo, do onog dijela grada koji je sa strane planine, prošavši centar grada. Često su stepenice ovdje umjesto ulica, i to stvara vrlo zanimljivu atmosferu, dobro je i za zdravlje.
Od prvih koraka stazom prema planinama, nalazite se u potpuno rajskom ugođaju, gdje ptice nježno pjevaju, sunce proviruje kroz lišće drveća. Svaka vlat trave, svaki grm i svako drvo cvjeta u proljeće. Pored vas se čuje žubor male planinske rijeke. Cela staza je obložena starinskim kamenjem, kao da je pločnik star hiljadama godina. Ovo je nevjerovatan osjećaj, uronili ste u potpuno drugačiji svijet od onog u kojem živite radnim danima.
Polako hodamo po kamenju hiljadugodišnjih pločnika, prolazimo uz zasvođene kamene mostove. Kamenje je postavljeno poput stepenica, a vi se penjete prirodnim tempom, bez napora, ali udišući aromu cvijeća i iglica koje su se zagrijale na suncu. Sjajno!
Mi sami nismo znali, stigli smo do samog vrha planine, odakle put vodi pravo do poslednje kuće u selu. Osvrćemo se tamo odakle smo došli. Pogled na Jadransko more i Bokokotorski zaliv očarava. Odozgo vidimo gradove i sela na obroncima planina, te otoke u moru, na kojima možemo vidjeti nešto što svojim obrisima podsjeća na drevne tvrđave. Apsolutno nevjerovatan svijet u kojem ljudi žive u porodicama i domaćinstvima, u generacijama, čuvajući drevne kuće i staze. Zamislite samo, ovim putem ljudi su generacijama išli u more po ribu, noseći vodu i mirisali sve isto cvijeće.
Konačno skrećemo prema selu. Dočekuju nas kamene kuće sa tri i četiri sprata, koje su verovatno stare nekoliko vekova. Neki od njih su prazni, vjerovatno su sačuvani kao uspomena na to kako se nekada živjelo. Pored njih su novosagrađene, nevjerovatno ugodne, lijepe i udobne kuće sa terasama i balkonima, sve u žutom, ljubičastom i ružinom cvijeću. Grožđe, stabala smokve i narandže izbacuju nježno lišće koje se njiše na laganom povjetarcu.
Polako hodamo dobrim putem između kuća. Ovdje se može živjeti dobro i polako u isto vrijeme, izgleda kao zdrava ravnoteža u skladu sa prirodom čovjeka i zemlje.
Nakon što prođemo selo, penjemo se još jednom drevnom kamenom stazom i idemo na magistralni put koji povezuje Crnu Goru sa Bosnom. Imamo još malo toga. Već sada vidimo obrise našeg voljenog domaćinstva i kafića u njemu.
Pozdravili smo Ženju, seli za sto, bili smo prihvaćeni kao bliski ljudi. Voda sa limunom za one koji su se penjali na planine je od posebne pomoći. Kao i domaće vino, biljni čaj i ogromni sendviči sa domaćom pršutom i sirom. Apsolutno smo zadovoljni. Čim smo pojeli sendviče, došla je domaćica - Svetlana, naša draga prijateljica. Ona i njen muž su ujutro otišli na porodični praznik.
Svetlana nađe vremena za sve - da popriča sa nama, i ispeče nam priganice - ovo su krofne sa komadićima narandže za čaj. Poziva nas u svoj kućni restoran, gdje Goran loži staru peć od kovanog gvožđa kao ognjište. Uveče čekaju goste. Kad ćemo krenuti, sunce već zalazi za planine. Videvši to, Goran se ponudi da nas vozi. Ali odlučujemo da prošetamo.
Kada smo stigli do sela, skrenuli smo na krivi put. Nije teško zbuniti se kada niste upoznati sa ovim područjem. Šetajući stazom, shvatili smo da ovo nije ista staza, ali je potpuno ista obložena starinskim kamenom i spustila se do obale.
Približili smo se gradu. I divno, otkrili smo dio grada za koji nismo ni slutili. Bio je to onaj dio grada koji se krio u obroncima planina, nije bio vidljiv sa obale.
Šarmantne slikovite kuće sa dvorištima i baštama, terasama i balkonima. Bilo ih je toliko. Ljudi su ovdje živjeli svoje živote, nevidljivi ostalim stanovnicima svijeta. Uživali smo u svakom minutu ovog subotnjeg pješačenja.
Gosti ulaze u Svetlanin prijatan kućni restoran, a ona ih srdačno dočekuje:
Svetlana: Dobrodošli! Kako vam je bilo na usponu na planinu, jeste li našli put?
Gosti: Oh, Svetlana, bilo je predivno! Stigli smo do samog vrha, a pogled na more i zaliv je jednostavno očaravajući.
Svetlana: Drago mi je da to čujem! Ovdje gore je uvijek tako lijepo, posebno ovako vedrog jutra. Upravo imamo svježi pršut i sir. Sjedite, odmorite se posle šetnje.
Gosti sedaju za sto, uživajući u udobnosti i pejzažu kroz prozor. Svetlana donosi vodu s limunom i velike sendviče s domaćim pršutom.
Gosti: Ovo je savršeno mjesto za odmor nakon ovakvog uspona! A šta je to kod vas na stolu? Miriše na narandžu!
Svetlana: To su priganice s korom od narandže, sama sam ih spremila. Probajte, savršeno idu uz čaj.
Gosti: Oh, tako je ukusno, kao i uvijek! Jako nam je drago što smo svratili kod vas. Inače, videli smo nove kuće putem, izgledaju predivno među starim kamenim kućama. Sve izgleda tako mirno.
Svetlana: Da, to su naši novi susedi, mnogi obnavljaju kuće, ali se trude da zadrže tradiciju. Ovdje, između mora i planina, ljudi oduvijek žive u skladu s prirodom. A sada, hajde da vam pokažem naš vrt i prošetamo po kući. Goran već loži peć, večeras čekamo goste.
Gosti: Zvuči sjajno! Kod vas se uvijek osjećamo kao kod kuće.
Comments