PORIJEKLO OBRAZACA (NARODNOG) STVARANJA, NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA PAŠTROVIĆA

Petar Perović

Sažetak: U svakom stvaranju moguće je opaziti nekakav red, izraziv obrascima. Ovi obrasci artikulišu kako sam stvaralački proces, tako i njegov rezultat u vidu materijalnog i nematerijalnog kulturnog dobra ili događaja. Red može biti manje ili više otkriven ili skriven. Obrasci mogu biti različite vrste i porijekla. Jedni dolaze iz uma, drugi iz svijesti. Obrasci uma mogu biti u različitoj mjeri lokalni, oblasni, regionalni... Obrasci svijesti su mahom univerzalni.

Postoje i raznovrsni prelazni obrasci kao i svojevrsna dinamika njihovih transformacija.

Ključne riječi: svijest, stvaranje, obrazac, red, um, pamćenje, repro-

dukovanje, kombinatorika

Nije pun tekst

U svakom stvaranju moguće je opaziti nekakav red izraziv obrascima. Ovi obrasci artikulišu kako sam stvaralački proces, tako i njegov rezultat u vidu materijalnog i nematerijalnog kulturnog dobra ili događaja. Red može biti manje ili više otkriven ili skriven.

Obrasci mogu biti različite vrste i porijekla. Jedni dolaze iz uma, drugi iz svijesti. Obrasci uma mogu biti u različitoj mjeri lokalni, oblasni, regionalni... Obrasci svijesti mahom su univerzalni. Postoje i raznovrsni prelazni obrasci kao i svojevrsna dinamika njihovih transformacija.

Ponekad je naprosto smiješno koliko ljudi uma vjeruju različitim dokumentima. Kao da je istina uvjek nužno i neupitno u njima. Umjesto da tragaju po nerijetko sumnjivim, tendencioznim ili površnim zapisima, bilo bi im neuporedivo plodotvornije da zarone u dubine sopstvene svijesti i tamo potraže sve što ih zanima. Da čitaju, a ne da tumače. Lakše reći nego učiniti!

Ljudi uma se, iako ne moraju znati za izjavu Dejvida Hjuma, britanskog filozofa iz XVIII vijeka, redovno ponašaju u skladu s njom.

U svom „istraživanju o ljudskom razumu“ on je napisao: „Sva ta kreativna moć uma nije ništa više od sposobnosti nadogradnje, transpozicije, pojačavanja ili utišavanja materijala koji nam pružaju čula i iskustvo.“

Nažalost, iz ovoga slijedi da su bilo kakve nove ideje samo nove

kombinacije starih.

Na skali kreativnosti ljudi uma stoje nisko, ne prelazeći nivo slabijeg talenta. Inače mogu biti destruktivni, inertni, upravljani, rutineri i sljednici. Mnogo češće ponavljaju poznato nego što stvaraju nešto novo.

Samo bezmjerna glupost i sebičnost, pohlepa i arogancija mogu insistirati na zaštiti „intelektualne svojine“ patentima i autorskim pravima.

Svijest je neiscrpiv izvor svega. Njeni darovi bi morali biti stavljeni na slobodno raspolaganje svima. Tako bi svima bilo omogućeno da zajedno rastu. Ono što može otkriti neko može nezavisno od njega otkriti bilo ko, bilo kad i bilo gdje ako je „ugođen“ na temu. Svijest vas može u procesu stvaranja uskladiti sa bilo kim ili bilo čim: osobom, osjećanjem, oblikom, događanjem, pojavom, okruženjem...

Um može samo preuzimati darove svijesti i manipulisati njima.

To je sva „tajna“ porijekla obrazaca („zakona“), reda svakog, pa i narodnog (folklornog) stvaranja.

Sve što mislite da znate, a nemate u iskustvu i niste ga kroz iskustvo spoznali, samo je puko vjerovanje ili predrasuda – samo teret i smetnja da se opazi, prepozna i živi istina od trenutka do trenutka.

PRIMJERI IZ ISKUSTVA

1. Kao dijete, uživao sam improvizujući, pojući melodije koristeći samo samoglasnike. Nije da sam htio da bude baš tako, događalo se samo od sebe. Osim što me je zabavljalo, to me je činilo lakim i sretnim, zaigranim, bez ikakvih misli i namjera. Melodije su navirale, ređale se, neobične, ni nalik ičemu poznatom... No, koliko god da me je to zabavljalo i radovalo, mog oca nije. Insistirao je da prestanem s tim i da pjevam „kako se pjeva, da svi razumiju“. To me je i naljutilo i začudilo. Naravno da sam smjesta prestao spontano pojati. Ne zato što sam htio poslušati oca, nego zbog naglog pada raspoloženja i prekida veze s izvorom nadahnuća. Kad vam se ukine sloboda spontanog izražavanja, vaša moć improvizacije se povlači.

Djeca žive u dimenziji svijesti i igre. Odrasli žive u dimenziji uma – razloga, uzroka, ciljeva i svrha, planiranja, pamćenja i kontrole. Ljudi uma vole samo ono što je poznato, naviknuto, predvidivo i zato staro, ponovljivo, isto, slično i uporedivo. Ljudi svijesti više

vole ono što je drugačije, novo, nepoznato, originalno, nepredvidivo, jedinstveno...

2. Dosta godina kasnije čekao sam na petrovačkoj stanici autobus. Išao sam na posao u Budvu. Pored mene je bila jedna dama sa istim namerama. Naišao je poznanik kolima i ponudio nam prevoz. Upitao sam ga kako je, jer nije djelovao dobro. Kazao je da ima jaku glavobolju.

Nastala je tišina. Za neko vrijeme osjetio sam poriv koji sam razumio kao „pjevaj mu“. Nijesam neko ko često pjeva u društvu. Zato sam bio suzdržan. No, onaj poriv nije prestajao i ja sam konačno rekao: „Možda bih ti mogao pomoći ako bih pjevao.“ „Pomozi mi bilo kako“, kazao je vozač.

Kao u dane djetinjstva oglasio se čudan poj, toliko zanosan da sam i sam bio zatečen, očaran. Pojanje je trajalo 5–6 minuta i prestalo. Ćutao sam bez misli, bez riječi. U neko doba vozač se oglasio: „Nećete vjerovati, ali ova strašna glavobolja je nestala. Bi li mogao ponoviti to divno pjevanje?“ „Da li vježbaš?“, zainteresovano se oglasila naša saputnica. „Ne mogu to ponoviti. Ne vježbam. To se događa samo od sebe. Inače, i meni je ovo što se čulo nešto posve novo“, rekao sam.

Samo svijest može ad hoc iskreirati nešto u skladu sa situacijom trenutka. Um to može snimiti, zapamtiti, manje ili više korektno ponoviti/ponavljati. Tako nastaju rituali. Treba naglasiti: um nikada ne može ponuditi adekvatan kreativni odgovor na izazov trenutka, shodno situaciji. Zato on planira, proračunava, upoređuje. Nikada nije sinhronizovan s tokom stvarnosti. Stalno je u prošlosti ili budućnosti (kroz sjećanje ili nadanje/očekivanje). Svijest je uvjek u sadašnjosti.

3. Navodim još jedno iskustvo, veoma bitno za temu ovog teksta. U meditativnom stanju jednom sam počeo da improvizujući plešem i pjevam neku poeziju koju sam u tom trenutku stvarao. Isti kreativni impuls jednovremeno se „prevodio“ u tri različita medijuma izražavanja: igrački pokret, muziku i poeziju. Da sam kojim slučajem imao u ruci olovku, trag pokreta po papiru dao bio analogan crtež (vjerovatno fraktalno ornamentalan). Crtež je u osnovi skulpture, arhitekture, slikarstva i dizajna svih vrsta.

Kreativni impulsi svijesti su izvor svih obrazaca kako materijalnog, tako i nematerijalnog stvaranja. Naravno, isti kreativni impuls različito se manifestuje u različitim medijima izražavanja. Ista informacija komunicira kroz različite oblike.

Ovo može biti od koristi ako se želi opaziti mjera korespondencije između različitih oblasti materijalne i nematerijalne kulture, kao polja medijacije između ljudi i njihovog okruženja.

4. Veliki indijski mistički pjesnik Kabir iz XVI vijeka bio je nepismen. Ako bi ga nešto značajno pitali, on bi u ekstazi odgovorio plesom i pjesmom. Ljudi oko njega su to pamtili i prenosili dalje, te reprodukovali uz manja ili veća odstupanja. Kako god bilo, njegove pjesme su i danas dio indijskog folklora. Povišena stanja svjesnosti mogu se nakratko događati raznim ljudima. Tada se u njima budi i aktivira sposobnost izvornog stvaranja/improvizacije.

5. Vajar i slikar D. M. B. svojevremeno mi je ispričao izuzetnu dogodovštinu. Njegovi otac i stric zatražili su od njega da uradi bistu njihovog brata, koji je poginuo u ratu godinama prije umjetnikovog rođenja. Problem je bio što iza njega nije ostala nijedna njegova fotografija. Dva brata su ustrajno pokušavala da opišu trećeg najbolje što su mogli. Vajar je pokušavao iznova i iznova. No, svaki put bi čuo isto: „Nije to...“ Bilo mu je dosta zaludnog posla i već se spremao da digne ruke. Onda je iznenada osjetio stvaralački zanos, koji je potrajao skoro cijelu noć. Ruke su same oblikovale glinu, bez ikakvih njegovih nauma i procjena... Do zore, glina je poprimila jasne forme. Kada su mu otac i stric banuli, s vrata su povikali: „To je!“ Odakle je umjetnik dobio informacije i ko ga je instruirao kako da vaja? Sve je to stizalo iz svijesti po redu. Bio je prazan, predan, budan, senzitivan, bez ikakvih misli i očekivanja... Svijest mu je impulsovala formu koju je trebalo naći/otkriti.