Sponsor emisije Val Gojković
Bliži se Božić, praznik velike radosti kada... ...se slavi rođenje Isusa Hrista. Po julijanskom kalendaru, Sin Božji rodio se 7. januara u gradu Vitlejemu, pa pravoslavni vjernici uz tradicionalne običaje koji okupljaju porodicu, proslavljaju ovu svetkovinu.
U Boki Kotorskoj proslava najradosnijeg hrišćanskog praznika je u skladu sa tradicijom pravoslavlja, ali ima i neke svoje specifičnosti koje se razlikuju od mjesta do mjesta.
U hercegnovskom zaleđu običaji su slični onima u južnoj Hercegovini, a o tome su nam pričali Goran i Svetlana Stanovčića Kamenog, koje smo posjetili u jeku božićnih priprema.
Pripreme počinju 40 dana prije Božića kada vjernici započinju post. Stanovčići kažu da se spremaju tokom cijele godine kako bi za ovu veliku svetkovinu u kući bilo svega.
Cijelu godinu traju pripreme, trudimo se da imamo svega pomalo. Nije veliko opterećenje, sve je tu, samo što se tiče aranžiranja, da postavimo sve na svoje mjesto.
Gorenje izgleda lako, ali ima puno posla, posebno oko božićnih praznika.
Selo traži da imate svinje, krave, da imate sve što čini život na selu. Ako želite bogatu božićnu trpezu, tu morate da imate pršuta, domaćih kobasica, raštana... Pripreme traju cijelu godinu.
Porodica je posvećena njegovanju tradicije svojih predaka i trudi se da otrgnu od zaborava sve što su naučili od njih i da to prenesu na svoje nasljednike.
Treba da poštujemo ono što su radili naši očevi, djedovi i prađedovi, i da se držimo tradicije. Božić je najljepši i najsvečaniji hrišćanski praznik.
Koliko se promijenilo slavljenje praznika od kada ste bili mali pa do danas?
U selima se poštuju stari običaji, naslijeđeni od predaka. U gradovima se to pomalo gubi, ljudi nemaju mogućnosti, brže se živi.
Nema svako mogućnost da naloži badnjak. U nekim gradovima to nije moguće.
Ne osuđujem one koji slave u restoranima, ali trudimo se da se držimo tradicije, kao što su nam pokazali naši preci.
U selima se tradicionalno proslavlja Božić. Ljudi imaju gdje da nalože badnjak i da to proslave kao nekada.
Bilo je mnogo toplije, bliže. Živjeli smo skromnije, ali bilo je više ljubavi i topline.
Božić je uvijek bio radostan praznik, tada i sada. Radujem se što će mi porodica biti na okupu.
I u prošlosti porodice nisu bile na okupu, ali su se uvijek radovali okupljanju.
Hvala Bogu, važno je da smo svi zajedno za Božić, družimo se i pravimo planove za budućnost.
Val Gojković. Iskoristite popuste do 14. januara. Posjetite ih u ulici Bratstva i Jedinstva broj 1 u Igalu. Brojevi telefona 832.........
Sa Vama i u Novoj godini, Val Gojković.
"Kreni po badnjak dok zora blista, to sveto drvo danas se slavi, to drvo zgreja Boga Hrista i svakog ko je vernik pravi"
Kako se bliži Božić, tako je za Svetlanu, kao i za svaku domaćicu koja želi da pripremi bogatu prazničnu trpezu, sve više posla.
Baš konkretno za Božić, za božićni ručak, pripreme obično traju dan prije Badnjeg dana.
Taj dan se sprema koljivo. Neko će poći u prodavnicu, pošto prodavnice neće raditi na Badnji dan, ili će uzeti prase iz obora, jer je to Tucindan kada se kolje prase da se ima za Božić. Badnji dan je radostan praznik i sprema se bogata trpeza. Pošto je post, stara tradicija je da se posti na vodi, ali domaćice su uvijek gledale da okupe familiju i ugoste je.
Cijelu godinu se štedjelo za bakalaj, specijalitet kojim se častilo za Badnji dan.
Na Badnji dan, na trpezi obično bude bakalaj, slane sardele, prigane lignje, riba na roštilju. Pošto smo blizu mora, riba dominira. U novije vrijeme se sprema i prebranac.
Ova trpeza već sada izgleda bogato, a doći će još toga do Božića. Najviše pažnje privlače fritulice. Iako su jednostavne, svako ima svoj recept. Kod nas je recept jednostavan – brašno, voda, suvo grožđe, malo rakije da ne upiju ulje, šećer za boju, a posle priganja se doda narandžina korica, vanilin šećer i cimet.
Na Varin dan se sije žito kao simbol plodnosti i napretka.
Bakalaj se obično kupuje ranije, jer ima višu cijenu, pa se kiselio dan-dva da bi bio spreman za Božić. Sprema se sa krompirom, po starinskom receptu, i krčka se lagano do ručka.
Kuvanje na vatri daje poseban ukus. Sve što se sprema na ognjištu, od zelje do mesa, ima bolji ukus.
Za Božićnu trpezu, pored mesa, sirave su poseban specijalitet. Spremaju se pred Božić, i važno je da trpeza bude raznovrsna, ali ne prebogata. Jednostavna jela su najbolja. Siravi se pripremaju sa paprikom, biberom, suvim voćem – najbolji je sir sa orasima.
Dekoracija je jednostavna, sve što nađemo u prirodi koristi se za ukras. Pršuta i sir su sami po sebi dekoracija.
Važno je zadržati tradiciju. Držimo se starih običaja jer time čuvamo sebe.
Ognjište je simbol porodice, zajedništva, nastavka života. Kada se okupimo oko ognjišta, to je simbol radosti, i tada smo najsretniji ljudi.
Božićna trpeza je bogata, ali važno je biti umjeren. Ne treba pretjerivati, sve treba biti u skladu s jednostavnošću.
Tradicija nalaže da se za Badnji dan donese badnjak kući. Badnjak se siječe rano ujutro i simbolično se kite lovorikom.
Običaj je da se polaznik pojavi rano ujutro na Božić, donese naranču, i uz pozdrav "Hristos se rodi," započne slavlje. Polaznik donosi badnjak koji se nalaže na ognjište ili u šporet, i tada počinje pravo slavlje.
Polaznik obično bude zet kuće, a kasnije njegovo dijete preuzima tu ulogu.
Polaznik donosi naranču i najavljuje se pucanjem iz kubure ili na neki drugi način. Domaćin ga dočekuje ispred kuće s pozdravom "Hristos se rodi," a polaznik odgovara sa "Vajstinu se rodi." Zatim polaznik uzima badnjak i stavlja ga na ognjište ili u šporet, zavisno od priprema domaćina. Nakon toga se sjedne za trpezu, gdje se jede i pije. Slavlje počinje od ranih jutarnjih časova, a trpeza je bogata.
Zatim polaznik, domaćin i svi ukućani nazdravljaju sa istim pozdravom: "Hristos se rodi," a odgovor je uvijek "Vajstinu se rodi." Tako počinje praznik koji traje duboko u noć, a od ranog jutra kreće jedno lijepo druženje.
Ko može biti polaznik? U ovim krajevima, običaj je da to bude zet kuće, a kasnije njegova djeca preuzimaju tu ulogu. Polaznik treba da bude iz napredne kuće, bogate djecom i dobrim napretkom, a tradicija nalaže da to bude neko iz porodice.
Proslavi Božića prethode Tucindan i Badnji dan. Badnji dan dobio je ime po badnjaku, koji se siječe i donosi kući dan prije Božića. Ime badnjak dolazi od riječi "bdjeti," jer se na taj način bdjelo i čekalo Hristovo rođenje.
Badnjak se bere rano ujutro, prije svitanja. Domaćini sa svojim sinovima idu u šumu da beru badnjake, koje potom kite lovorikom i spremaju ih ispred kuće za paljenje.
Ujutro na Božić, polaznik dolazi, donosi badnjak i naranču, pozdravlja domaćina i ukućane sa "Hristos se rodi," i svi zajedno slave najveći hrišćanski praznik.
Božić je praznik koji okuplja porodicu, slavi se uz bogatu trpezu i čuva se tradicija koja se prenosi sa generacije na generaciju. Ukućani se druže, pričaju, prave planove za budućnost i uživaju u zajedništvu.
Božićna trpeza mora biti bogata, ali jednostavna. Važno je da se ne pretjeruje, jer je umjerenost vrlina. Svi probaju od svega pomalo, a slavlje traje danima.
Narandže, jabuke i lovorika koriste se kao dekoracija, simbolizuju zdravlje, napredak i pobjedu. Lovorov vijenac simbolizuje uspjeh i blagostanje, a svaki detalj na trpezi ima svoje značenje.
Iz rustičnog ambijenta stare kužine odlazimo do porodične kuće, gdje se generacije ove porodice okupljaju. Danas je tu sušara, ali ognjište i dalje služi za pripremu tradicionalnih jela.
U bronzinu na vatri već se kuva zelje, raštan, kobasice i kaštradina, sve spremljeno za božićni ručak. Priprema na ognjištu daje poseban ukus, i ove godine za Božić ćemo imati privilegiju da uživamo u hrani spremljenoj na starinski način.
Pršut se kuva u velikom loncu na ognjištu, kao što su radili naši preci. Kuvani pršut je poseban specijalitet za krstnu slavu i božićni ručak. Komostre iznad ognjišta simbolizuju starinu i porodične vrijednosti, a bronzin za kuvanje se i danas može nabaviti, kao nekada.
Tucindan i Badnji dan su dani kada se priprema sve za Božić. Na Badnji dan se siječe badnjak, a noću se simbolično pali ispred kuće, što označava početak božićnog slavlja.
Badnjak simbolizuje toplinu ognjišta i okupljanje porodice, a običaj je da se uz paljenje badnjaka izgovara pozdrav: "Hristos se rodi," na što se odgovara "Vajstinu se rodi."
Božić je praznik radosti, ljubavi i zajedništva, kada se okuplja porodica, sprema bogata trpeza i čuvaju se stari običaji. Svi zajedno proslavljaju najradosniji hrišćanski praznik u krugu porodice, držeći se tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno.
Na kraju, želimo svim vjernicima sretan Božić uz tradicionalni pozdrav: "Hristos se rodi," a odgovor je uvijek "Vajstinu se rodi." Neka vam praznici donesu radost, mir i blagostanje.
Nakon što se badnjak donese u kuću i naloži na ognjište ili u šporet, započinje svečano božićno slavlje. Ukućani sjedaju za bogatu trpezu, gdje se pije, jede i veseli. Ovo je trenutak kada se porodica okuplja, dijeli radost i ljubav, a tradicija nalaže da se sve odvija u duhu jednostavnosti i poštovanja prema starim običajima.
Uz tradicionalna jela, važna je i dekoracija koja se nalazi na stolu. Prirodni ukrasi poput narandži, jabuka i lovorike simbolizuju plodnost, zdravlje i blagostanje. Lovorov vijenac je simbol pobjede i uspjeha, a običaj nalaže da se sve što je postavljeno na trpezi ima simbolično značenje.
Proslava Božića traje nekoliko dana, a praznik okuplja porodicu i prijatelje, donoseći radost i veselje u svaku kuću. Ognjište je srce doma, mjesto gdje se porodica okuplja, razgovara i planira budućnost. Kroz čuvanje tradicije, prenosi se poruka o važnosti porodice, zajedništva i vjere.
Na kraju, uz tradicionalne pozdrave i želje, domaćini žele svima miran i radostan Božić, uz obilje zdravlja, sreće i blagostanja. "Hristos se rodi," odgovara "Vajstinu se rodi," dok trpeza odiše ljubavlju i tradicijom. Božić je vrijeme za okupljanje, druženje i slavljenje života i ljubavi u krugu najbližih.
Tako se završava božićno slavlje, uz želju da i naredna godina bude puna uspjeha, radosti i ljubavi za sve ukućane i goste.
Comments