Dobar dan, to jest jutro. Dobro jutro. Gdje smo?
Nalazimo se u Veneciji...Ali našoj lokalnoj Veneciji. Penjemo se na jedan od vrhova Vranjine, zahvaljujući Ružici Stankovićsada već markiranom stazom. Tako da bravo za Psiho-Vodič i idemo da testiramo stsazu.
Ono što je interesantno je da smo Iva i ja već bili na Vranjinu...ali na pogrešno brdo! Naime negdje 2017. / 2018. neko nam je rekao da se ide preko groblja, koje je gore, i mi smo išli na ovo totalno nebitno malo brdo, a to je ustvari dio drugog vrha koji se zove Kosmač, a danas idemo na Velji vrh.
Imamo neke fotke koje ćemo vam pokazati, da vidite kako je to tada izgledalo. Sa nama je glavna i odgovorna za današnju avanturu, Ružica Stankovićkoja će da nam kaže koliko ljudi očekujemo? Oko 140 ljudi je najavljeno sa tim što ne znamo zbog vremenske prognoze koliko će ih biti, neki su otkazaliali to je otprilike brojka oko koje se krećemo.
Čekamo veliku ekskurziju danas na brdu. Iva i ja imamo u planu da krenemo ipak malo ranije, pa ćemo ih čekati gore. Tako da, idemo! Evo je tabla, bravo za tablu. Selo Vranjina je u sjevero-zapadnoj uvali istoimenog ranijeg ostrva. Spojeno je sa kopnom 1960-ih godina prošlog vijeka pružnim i putnim nasipom. Kuće su poređane u nepravilnim koncentričnim nizovima od pristana za čunove ka padinama Malog i Veljeg vrha.
Mi idemo na Velji vrh. Ono što je interesantno je da se sa druge strane uzvišenja nalazi manastir Vranjinai, nekoliko zanimljivih informacija nalazi se na ovoj informativnoj tabli. Evo je prva markacija i od nje idemo kroz naselje. Idemo ovamo. Svuda su markacije tako da nema apsolutno bojazni da možete da se izgubite, a uspon ide odmah.
Vrijeme nas služi, nema kiše i vjetra i prilično je toplo za ove februarske uslove. Nije ni previše vlažno, hvala sjevernom vjetru koji je isušio zemlju u prethodna 2 dana. Sve u svemu dobri uslovi za penjanje. Tu je i sajla, odlično. Ovaj dio je ipak malo kos.
Ovo mjesto je jako blizu Podgorici, tako da može da vam bude jedna veoma lagana kardio vježba vikednom. U suštini je uspon za održavanje kondicije pred sezonu penjanja proljeće ljeto.
Apsolutno, kažem ja - kardio vježba vikednom. I naravno već imate ovaj najbolji mogući pogled na vodu, na Skadarsko jezero. Glavni krivac za buku upravo pali dron. I dok čekam Ivana samo da vam kažem je ovo tura koju treba da radite zimi, od zime do proljeća iz prostog razloga što je ovo podnevlje puno gmizavaca ljeti a i ogromne su vrućine. I eno ga sunce. Ćao sunce!
Dolazimo na livadu koja dijeli 2 vrha, eno je. Jedna "greška" u ovom reljefu, i sa nje vjerovatno idemo gore. Kaže Ivan dobrodošli na plac a u principu je savršeno mjesto za neki piknik, da ne morate da idete na brdonego se popnete do ove livade, piknikujete i pokupite smeće za sobom. Ja bih da mi ostanemo ovdje, baš je lijepo.
Ok, našla sam biljku koja mi miriše na kafu zadnjih 2 godine kako snimamo vlogove. Molim vas, biolozi ili ko god da zna, recite mi kako se ovo zove? Krenuli smo od dolje, došli na malu zaravan koja dijeli vrh Kosmač, 273 metra nadmorske visinei Velji vrh, 303 metra nadmorske visine, kojem mi hitamo. Ono što je interesantno vezano za istoriju Vranjine je da ona prvo nije bila ostrvo, negdje do XIII vijekaali kada se podigao nivo Skadarskog jezera, ono je postalo ostrvo.
Onda smo ga mi sredinom prošlog vijeka pretvorili u poluostrvo, tako da je bilo sve. Vjetar duva i vjerovatno će biti jači kad budemo bliže vrhu. Ne bih da paničim ali eno kiše put Rijeke Crnojevića. Stigao je ostatak ekipe, eno ga autobus - tu su. I klupa! I kiša! Je l počela? Da. Tu smo pred vrh, počinje kiša ali će nam valjda dati da osmotrimo pogled i vidimo klupe. Ovdje isto imate malo kamenja pred vrh ali samo polako.
Moramo zaštiti opremu pa ćemo lako za nas. Evo je i kutija, tu je i koš... šalim se, nije koš ali liči na njega. To je to, to je pogled sa Vranjine! Čak i na ovakav dan pogled je prelijep. Ivana i ja smo peli ovaj potpuno nebitni vrh prije 5 godina. Ista tabla kao i dolje tako da ako niste uspjeli da pročitate informacije dolje, ne brinite, i gore su. Gledaj onu livadu dolje kao neki mali stadion.
Gledajte taj put koji je napravljen sredinom prošlog vijeka. Mislim da nijedna kamera ne može da uhvati ono šta oko vidi. Ove različite nijanse plave boje. Definitivno jedan od ljepših vrhova na Skadarskom jezeru - naljepši je Komaraštik ali ovo je takođe jedan od ljepših.
Kiša je stala i vrijeme je za čaj - može đumbir? Može. Vidimo tok rijeke Morače, vozili smo kajak tim tokom, vidimo Žabljak Crnojevića, Malo Blato iza, Skadarsko jezero, Podgoricu... panoramski pogled zaista na svašta.
Rijeka Morača se dijeli na 2 kraka a nekad se dijelila na 3, put Žabljaka Crnojevićaali smo taj krak davno pregladili i sad se dijeli na dva, jedan je ovdje a drugi ide sa druge strane Vranjine. Ako hoćete da vozite kajak, naš savjet vam je da ga vozite ovim krakom ovdje pošto je čistiji. Njim ulazite direktno u jezero. Negdje tamo su Stari Mataguži i tamo je lokalitet Mjace odnosno vjerovatno stari Ilirski grad Meteon.
Taj dio je nekada bio suv i tu su bila stara naselja jer smo rekli da je Vranjina tek u XIII vijeku postala ostrvo. Ono šta ja mogu odavde da vidim i što me oduvijek fasciniralo je onaj neki rt koji ne znam kako se zove, ali ću saznati, i koji je toliko bogat borovima i nekako je mističan, kao neka barokna slika.
Stvarno je predivan pogled. Tamo je negdje vrh Komaraštik a šta vidimo sa ove strane? Lesendro! I onaj hotel u Virpazaru koji izgleda kao svemirski brod da je neko instalirao u sred prirode!
Ovo je fina prilika da napomenemo da i dalje nemamo nikakvo šetalište do Lesendra a ni uz Vranjinu. To može biti i trotoar odnosno bilo kakva vrsta staze i prelaza do Lesendra. Čisto da budete sigurni preko pruge i puta.
Šta vidiš? Eno vide se i planine Prokletije, to smo čekali - čekaj da vam zumiram. Možda turistički najpoznatije i najfotografisanije mjesto u Crnoj Gori - Pavlova Strana na naših 12 sati. Ružice svaka čast na krčenju staze, sada je penjanje baš uživanje. Kako je teklo sređivanje staze? Je li bilo teško?
Bilo je teško i zahtjevno, dosta je trajalo. Koliko je trajalo? Čitav projekat je trajao 8 mjeseci, odnosno ovo je sada kraj sedmog mjeseca. 5-6 mjeseci su trajale pripreme, prvo da se odredi trek odnosno putanja staze i da se dobiju dozvole. Onda smo radili u grupama jer se dosta naših prijatelja javilo da volontira. Bez takvih ljudi ove stvari ne bi bile moguće.
Velika je ovo staza, sa 3 priključka - 3 ulaza i 3 izlaza sa dosta varijacija. Bilo je zahtjevno ali je bilo zadovoljstvo. Dražen je sa Vranjine i reći će nam par interesantnih informacija o livadi koju smo prošli ranije u podnožju vrhova. Livada koja polako zarasta ali se i dalje dobro drži, nekadašnjim generacijama služila je kao fudbalski teren. Nije im bilo teško da na leđima iznose golove gore i igraju fudbala. Saznali smo kako se zove Ivanin omiljeni rt - Tanki rt!
Ruke gore! Sada se spuštamo sa ekipom malo strmijim putem. Evo zetskih priganica, prijatno! To je to, uz priganice i Vranjinu se odjavljujemo. Napokon Vranjina i to na pravi način tako da ne propustite da čekirate stazu do kraja proljeća. Sada je staza čista i nemate izgovora da ne dođete ovdje. Pogled je prelijep a evo i sunca sada kad smo se spustili, hvala mu. To je to, ćao ljudi!
Comments